.
Tijekom jednog stoljeća društvo je prešlo iz stanja u kojem se koristila energija Sunca koja je besplatna u stanje u kojem proizvodnja u prvom redu ovisi o energiji. Ono što nam se čini uobičajeno možda i nije kada se rastavi na proste faktore. Pretpostavka je kako svi shvaćamo proizvodnju hrane zdravo za gotovo, ali nitko ne promišlja koji su sve procesi nastali te se ostvarili kako bi nam na stol dostavili krajnji proizvod – hranu.
.
Energija i hrana strateški su resursi te se njihovo područje širi daleko van granica branše agronomije. Čovjek, energija, okoliš i hrana su međusobno povezani te se trebaju smatrati kao cjelina. Da bi se zadovoljile potrebe stanovništva za hranom potrebno je povećati njenu proizvodnju. Veća proizvodnja iziskuje suvremeniju obradu zemljišta i veću potrošnju energije u vidu pogona suvremene mehanizacije te njeno održavanje. Proizvodnja i opskrba tržišta hranom ubraja se u energetski intenzivniju djelatnost u gospodarskom sustavu.
.
U industrijski razvijenim zemljama proizvodnja i opskrba tržišta hranom ima znatan udio u ukupnoj potrošnji primarne energije. Analize koje su obavljene u tim zemljama dovode nas do prosječnih postotaka da se od ukupno utrošene energije za hranu čak 24% potroši na proizvodnju, 24% na preradu i pakiranje, 15% na prijevoz i 37% na držanje hrane u hladioniku i kuhanje.
.
U kuhinjama gdje se priprema više obroka hrane moguće je bez dodatnih troškova smanjiti potrošnju energije. Postoje različiti načini za uštedu energije pri proizvodnji hrane te kuhanju koja nam se čini uobičajena, a mogu puno značiti. Kao npr. redovito pregledati kompresor hladionika, isključiti iz utičnice stroj za pranje posuđa kada se ne koristi, uređaje upotrebljavati samo onda kada je i koliko je potrebno, zatvoriti slavinu za toplu vodu kada se ona ne koristi, ...
___________
Autor: Ana Marija Jakas
Photo: Pixabay
