Premda ima potencijal do 2050. godine proizvoditi čak 41 posto energije u vlasništvu građana, naravno kroz obnovljive izvore energije, Hrvatska ih danas slabo koristi, pri čemu je iskoristivost energije sunca, s ispod jedan posto potencijala, zaista niska i zabrinjavajuća. Na to je drugog dana 6. Liderove konferencije o energetici ‘Energetska budućnost Hrvatske’ upozorio član Nadzornog odbora Zadruge za etično financiranje (ZEF) Edo Jerkić.
Mrvicu bolje uređeno zakonodavstvo, mrvicu proaktivniji pristup financijskih institucija, to bi bilo dovoljno za razvoj hrvatskog potencijala, a ne koristimo ništa. Greenpeace je nedavno izračunao da bi do 2050. godine ljudi u Hrvatskoj mogli proizvoditi čak 41 posto električne energije, kroz solare, vjetar i vodu, u osobnom vlasništvu i kroz energetske zadruge koje crowdfundingom financiraju energetske projekte, a što je vani rastući trend. Stalno smo opterećeni time da nešto država mora napraviti. Ali koga briga za državu ako novac postoji? – rekao je Jerkić, poručivši da etična banka nije ništa drugo nego velika crowdfunding platforma koja može poslužiti za financiranje projekata obnovljivih izvora energije, te za njihovu inovaciju i proizvodnju opreme za njih.
A koliki su potencijali solarne energije u Hrvatskoj? Kako je ustvrdio Jerkić, pod pretpostavkom postavljanja sustava snage 5 KW na 471 tisuću obiteljskih kuća, moglo bi se godišnje proizvoditi 2,7 TWh električne energije, s velikim potencijalom aktivnosti i zapošljavanja u malim i srednjim poduzećima, osobito u Dalmaciji. Kad se tome pridoda još preostali stambeni potencijal, od 290 tisuća stambenih zgrada, te turistički potencijal od 523 kampa, 178 tisuća smještajnih jedinica, 672 hotela, 47 turističkih naselja te 41 marinom, potencijal proizvodnje iz solara penje se na 5 TWh. A unatoč tome što cijena MWh iz solarne energije svugdje pada, u Hrvatskoj izostaje financiranje i akcija države.
– Priča ide, ali je sporadična, ulagači uglavnom plaćaju investicije iz vlastitih sredstava, štede energiju i vraćaju investiciju u 6-12 godina. U Hrvatskoj je financiranje takvih projekata dva do tri puta skuplje nego u EU, ni regija nije bolja. U rangu smo s Bugarskom i Rumunjskom, nešto bolji od Slovačke. U onom što investitori očekuju kao povrat Hrvatska je ok, ali u odnosu na realni rizik države cijena premije na rizik za ovakva ulaganja je 10,3 posto veća u odnosu na regiju – kazao je Jerkić, upozorivši i da je HEP-ODS dijelom zaslužan za to, jer otežava mala privatna ulaganja nepotrebno skupom i dugačkom procedurom.
Predsjednik udruge Obnovljivih izvora energije Hrvatske, Aljoša Pleić iz tvrtke Acciona, međunarodne tvrtke prisutne u preko 60 zemalja, predstavio je dobro iskustvo Accione u Španjolskoj, koja sve više koristi energiju vjetra za uravnoteženje energetskog sustava.
– Ljuti me što obnovljivi izvori energije još nisu prepoznati kao nešto što je prisutno u Hrvatskoj, ne samo u društvu, nego u gospodarstvu – istaknuo je Pleić.
Prikazujući španjolsko iskustvo, Pleić je najprije objasnio glavnu prednost tog tržišta, na kojem od 110 GW proizvodnih kapaciteta 66 dolazi iz obnovljivih izvora, od 268 TWh proizvodnje 117 ih je iz ‘obnovljivaca’, a za uravnoteženje se koristi 18,6 TWh energije. Ta prednost je da je Španjolska uvela jednaka prava i obveze za sve proizvođače električne energije, pri čemu proizvođači iz obnovljivih izvora se smatraju proizvođačima na tržištu pomoćnih usluga.
– Uređeno tržište i jasna pravila igre su na djelu u Španjolskoj, a to je Hrvatskoj potrebno za prijelaz na tržište energije – kazao je Pleić.
Zbog velikih potreba za uravnoteženjem energetskog sustava, Španjolska je počela tražiti energiju isključivo za tu namjenu i to iz obnovljivih izvora, a Pleić je prezentirao da Acciona u tome sudjeluje s kapacitetima snage 2000 MW.
Ivana Belić iz Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) predstavila je iskustva te agencije u savjetovanju projekata bioplinskih elektrana. REGEA nudi poduzetnicima dubinsku analizu prilikom projekata, od tehničke do financijske i pravne analize koja može pomoći idejnom začetniku projekta prilikom traženja financijera i investitora. Osim toga daje i ocjenu izvođača radova, kao i iskoristivost projekata proizvodnje električne energije, što je interesantno jer mnoga bioplinska postrojenja u Hrvatskoj nemaju gdje skladištiti, odnosno puštati u mrežu proizvedenu energiju.
