.
Taj slučajni ulov ili prilov čine nekomercijalne vrste, ali i potencijalno komercijalne vrste koje razvojem tržišta mogu postati ciljane. Na žalost, prilov je jedan od glavnih uzroka ugroženosti mnogih osjetljivih skupina morskih životinja kao što su morske kornjače, morski psi ili morske ptice, upozoravaju iz udruge BIOM.
U posljednjih 100 godina mora su ostala bez 80 posto ribljih stokova, zahvaljujući masovnoj, mahnitoj eksploataciji mora uzrokovanog naglim rastom industrijalizacije. Stanje nije dobro, ribe je sve manje, a mnoge zemlje očajnički traže načine kako da povrate koliko toliko ribljeg fonda u mora.
Masovni izlov određene vrste ribe utječe i na druge morske životinje, a posebna tema je prilov. Riječ je o svim onim morskim životinjama koja se uhvate u mrežu i budu bačena polumrtva ili mrtva natrag u more jer nisu ciljani ulov.
Kada govorimo o Jadranskom moru, situacija nije dobra. Riječ je o najplićem dijelu Mediterana s dubinama od 10 do 200 metara, što ga čini prikladnim za razvoj života, ali i za pridneni ribolov pa je Jadran istovremeno žarište bioraznolikosti i more s najvećim brojem ugroženih i ranjivih vrsta. Neke od tih vrsta doslovno su dovedene do ruba izumiranja. Poput sklata sivca.
Nekada je ova vrsta morskog psa bila uobičajena u cijelom Sredozemnom moru, a u Jadranu su postojale čak posebne mreže „sklatare“ kojima se ova vrsta lovila u značajnim količinama. No prije 60-ak godina njihov broj drastično je smanjen do te razine da većina jadranskih ribara nikada nije vidjela ovu vrstu.
Ipak zahvaljujući studiji provedenoj u suradnji s ribarima i Institutom za oceanografiju i ribarstvo potvrđeno je da sklat sivac još uvijek živi u Jadranu i samo se ponekad ulovi u ribarske mreže kao prilov. Njegov opstanak, kao i opstanak mnogih drugih sličnih vrsta, ovisit će o mjerama sprječavanja prilov, ističe Patrik Krstinić iz WWF Adrije.
__________
Izvor: morski.hr
Naslovna fotografija: Unsplash.
