Potencijalni korisnici Javnih poziva Fonda su: građani, tvrtke privatnog sektora, jedinicama regionalne lokalne samouprave, javnim ustanovama, komunalnim društvima, OPG-ovima, privatnim iznajmljivačima što je novitet, pa čak i raznim vjerskim zajednicama koje su se mogle javiti na javni poziv za korištenje obnovljivih izvora energije - prenosi zgradonacelnik.hr
Poručila je to Alenka Košiša Čičin-Šain vršiteljica dužnosti direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost gostujući u u emisiji ZGRADonačelnik koju u partnerstvu donose prvi poslovni internet i podcast radio PoslovniFM i ZGRADOnačelnik.hr, prvi online savjetodavni servis za svakog suvlasnika u Hrvatskoj.
S obzirom na broj korisnika spomenutih 830 milijuna kuna izgleda kao džeparac, taj iznos nije baš džeparac, treba to potrošiti. Dosadašnja iskustva Fonda pokazuju da su često na početku apetiti veliki, a de facto otprilike nakon dvije godine ili nekog razdoblja tijekom kojega ističe javni poziv, oko 20 posto ljudi odustane iz raznoraznih razloga. Dakle ne realizira se sve ono što se aplicira u onih prvih nekoliko minuta kad se objavi javni poziv.
Europska komisija objavila je nekoliko planova I ciljeva, EPowerEU, Zeleni plan i tako dalje, I cilj je uložiti bilijune eura u u energetsku obnovu i postići energetsku neovisnost, odnosno samodostatnost. Rat u Ukrajini samo je ubrzao sve te procese. Na pitanje zašto se već sada ne krene u sufinanciranje novih sustava umjesto kondenzacijskih bojlera, Košiša Čičin-Šain kaže da to nije baš tako sasvim jednostavno.
Potres u Zagrebu iz ožujka 2020. godine porušio brojne dimnjake i to je tada bila prilika da se stari tipovi bojlera zamijene novima koji su vezani na drukčiji tip dimnjaka. I to je bio poticaj da se ljudima osigura grijanje u narednoj sezoni grijanja. I tada se razmišljalo malo vizionarski, iako to nije vizionarski nego je to naravno uobičajena praksa u nekim zapadnim zemljama, ali nije bilo tako jednostavno postići konsenzus suvlasnika u višestambenim zgradama koji bi tada išli na novi zajednički sustav grijanja putem dizalice topline.
No, takve korake će riješiti budućnost, želimo li mi to ili ne. Krajem ovog desetljeća više nećemo kupovati nove kondenzacijske bojlere, koristit ćemo naravno ove koje imamo.
Fond ima različite izvore financiranja. Jedan dio tog financiranja i definitivno najveći su emisijske jedinice, tzv. ETS-ovi koje se uplaćuju i kojima cijena raste. Dakle, tvrtke koje u svojoj proizvodnji emitiraju velike količine CO2, za svaku emitiranu tonu CO2 dobije se jedna emisijska jedinica. Svaka zemlja Europske unije dobije te jedinice. S njima se licitira na burzi u Liechtensteinu i tamo se formira cijena. Naravno, u ovim energetskim krizama su cijene emisijskih jedinica rasle. Prema tome, kada je lani rađen financijski plan za ovu godinu u proračunu je predviđeno da će se puniti s cijenom od 45 eura po jednoj emisijskoj jedinici. Danas, recimo, ta jedna emisijska jedinica vrijedi 85 eura. Dakle, punjenje proračuna Fonda iz tog izvora je dobro.
Prihodi Fonda se moraju koristiti vrlo ciljano. Dakle prihodi od emisijskih jedinica se moraju ciljano koristiti za smanjenje emisija CO2. Drugi prihod je prihod od naknada koje plaćate prilikom registracije motornih vozila. To je prihod za, u najmanju ruku, održavanje hladnog pogona Fonda.
Tu su i drugi drugih prihodi koji oni se temelje na principu - onečišćivač plaća. Primjerice, stavljanje plastičnih boca na tržište, pa se one vraćaju natrag. To je jedna od dominantnijih stavki u proračunu Fonda na razini oko 1,9 milijardi kuna godišnje.
Postoji više izvora financiranja, ali uvijek se naglašava da Fond nije ‘Slot Machine’, odnosno bankomat da se taj novac može trošiti kako netko želi. Uvijek se mora ciljano trošiti.
Svijest građana o okolišu se promijenila stjecajem okolnosti. Znate da je 6.12.2021. objavljen javni poziv za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije na obiteljskim kućama. To je bio drugi takav poziv. Ovoga puta primili smo 8.600 zahtjeva. Nešto više zahtjeva je sada riješeno nego pozivu godinu dana ranije jer je procedura bila nešto jednostavnija. Zahtjevi bili nešto 'jeftiniji', naime, prosječno po jednoj obiteljskoj kući trošak je u ovome pozivu bio oko 60.000 kuna, dok je godinu ranije bio preko 70.000 kuna.
Isto tako, bit će javni poziv za obnovljive izvore energije, dakle fotonaponske ćelije na obiteljskim kućama.
Postoje pozivi na kojima nismo imali puno prijavitelja pa ih možde više neće biti, a možda dolaze neki drugi. Definitivno planiramo za sljedeću godinu, ali to je nešto što ćemo tek u rujnu raspravljati, jest otvoriti još neke nove javne pozive. U komunikaciji s Ministarstvom došli smo do zaključka da bi bilo dobro, recimo, elektrificirati taksi službu, odnosno da se prebaci na alternativne vrste jer je taksi služba u stvari produžena ruka javnog prijevoza.
Jedna od ideja je da bi se na vodozaštitnim područjima i vodospremama mogle postaviti solarne elektrane. To su prostori na kojima je zabranjeno građenje zbog kontaminacije vode. Ali nigdje ne piše da u tim područjima ne bi mogle biti solarne elektrane čime bi cijena vode, koja u svojoj strukturi ima značajni udio struje zbog nužnosti prepumpavanja, bila svedena na samoodrživo. Dakle ne bi pod bila potreba za dodatnom strujom pa bi cijena vode mogla biti jeftinija. Ima nekoliko ideja, a koje će od njih zaživjeti to ćemo tek s vremenom vidjeti.
Nije baš svaki naš javni poziv 'najbrži prst', odnosno kako mi to znamo ljepše reći – ne odabiru se projekti po redoslijedu zaprimanja. Ipak, kod poziva koji su imali veliki interes to je bio način na koji smo radili selekciju. Potpuno je jasno da bi jedini ispravni kriteriji sufinanciranja bio temeljem postignutih ušteda odnosno postignutih ciljeva. A ciljevi tih javnih poziva su upravo u uštedama CO2, dakle da nema emisija CO2. No mislim da je većini jasno da da kad se na neki javni poziv javi nekoliko tisuća ljudi da ne možete tako jednostavno napraviti selekciju, da bi za to morali imati vojsku inženjera koja bi pregledavala pristigle dokumente. Netko je jednom izračunao da bi za takav način bilo potrebno 170 ljudi koji bi dvije godine pregledavali pristigle zahtjeve.
Naravno ima tu i drugih načina, ali ih treba definirati ranije, već u samim programima. Fond kao izvršno tijelo dobiva sve parametre oko provođenja javnoga poziva praktički usvojen od Ministarstva graditeljstva i Ministarstva gospodarstva. Primjerice, za provedbu NPOO-a Ministarstvo financija je dalo svoje obrasce. Tako smo imali javni poziv za energetsku obnovu višestambenih zgrada koji je bio hibridan. Dakle, nije postojao redoslijed zaprimanja nego se u jednom trenutku zatvorilo javni poziv kada je vrijednost pristiglih zahtjeva postiglo 200 posto alokacije.
Taj javni poziv bio je prilično specifičan jer je 200 posto alokacije od 300 milijuna kuna postignuo nakon 1,14 sekundi.
To vam sve govori, interes velik, a novca nema dovoljno. Odnosno neću reći da nema dovoljno novca nego ću reći da izostaje kontinuitet. Zadnji javni poziv za višestambene zgrade bio je 2016. godine. Dakle, pet godina nije bilo javnog poziva za višestambene zgrade i naravno da je to rezultiralo velikom količinom projektne dokumentacije za energetsku obnovu višestambenih zgrada koje samo čekala prijavu.
Cijela priča leži u tome da mi danas uvozimo oko 21 posto električne energije. Također, u posljednjih 30 godina nije se izgradila neka nova hidroelektrana, a ona se smatraju obnovljivim izvorima energije. Hidroelektrana Kosinj je na razini projektne dokumentacije i nisam vidjela da je tamo lopata dotakla zemlju.
Bez obzira na određenu količinu instaliranih vjetroelektrana koje su se u Hrvatskoj do sada izgradile, još uvijek postoji veliki manjak iz obnovljivih izvora. Mislim da su solarni potencijali Hrvatske fantastični. E sada, naravno nije dovoljno samo proizvesti tu struju nego treba ju staviti u sustav. I sami znate da imamo sustav koji se sastoji od potrošača i proizvođača, da sa svojom energetskom suglasnosti možete instalirati onoliko snage za koju imate suglasnost, da ćete dobiti novo brojilo i da tu količinu proizvedene struje ne smijete premašiti. Stoga je poželjno da ostati u sustavu proizvođača. Tu je i jedan od razloga zašto mnogi danas pribjegavaju kupnji električnih vozila koja pune na vlastitim sunčanim elektranama.
Jedan od problema leži i u naponskom sustavu, odnosno elektroenergetskom sustavu. Taj sustav je jako bitno nadograditi da bi mogli veću količinu proizvođača struje. Morate znati da ta struja 'ne ulazi' baš uvijek s 220 V i da može izazvati određene probleme u tom gridu odnosno toj mreži ako uđe sa 197 V. Održavanje jednog takvog sustava na jednoj razini nije tako jednostavno i mislim da je u tom segmentu došlo do problema zašto nema veće količine električne energije proizvedene iz fotonaponskih ćelija.
To je pitanje PDV-a koji puni proračun države. Kada trošite struju HEP-a, u njoj je i PDV je li tako. Dakle, što je alternativa - da svima uvedemo PDV bez obzira jesu li struju proizveli iz solara ili su ju dobili iz HEP-a. Tu treba biti pažljiv, naravno ali to ne znači da se ne treba bolje ili drukčije ili dodatno poticati građane da stavljaju obnovljive izvore energije za svoje zgrade i kuće. Treba ih poticati. Jedan od prijedloga u javnome prostoru je da se građanima 'skine' taj PDV na investiciju za obnovljive izvore energije.
Ta se investicija sastoji od fotonaponskih ćelija, novog brojila koje mora dati HEP i suglasnosti HEP-a. Činjenicom da se u to uložili i da imate račune, vaša ukupna investicija može biti 20 posto niža kada bi država vratila taj PDV. To bi bio jedan široki, vrlo jednostavan i vrlo motivirajući način za građane. Možda ne bi dobili 40 posto sufinanciranja koliko dobivate kroz naše programe, ali bi se u ovakav model uključio širi broj korisnika.
__________
Izvor: zgradonacelnik.hr
Naslovna fotografija: Pixabay
