Na Korčuli je brodogradnja vjerojatno postojala već u doba Ilira i Neretljana, ali sigurne podatke o njoj imamo tek iz 14. stoljeća
U 15.stoljeću mletačka ja vlast počela ometati brodogradnju. Na tužbu brodograditelja, 1499.godine, bilo je određeno da se tu mogu graditi brodovi najviše do 500 stara nosivosti, i to, samo za naručitelje kršćane. Godine 1502. povišena je nosivost na 2.000 stara. Unutar tih granica brodogradnja se uspješno razvijala, te je korčulansko brodogradilište bilo jedno od najpoznatijih na istočnoj obali Jadrana – prenosi gorgonija.com
.
U tom brodogradilištu se gradilo i dosta brodova za Dubrovnik, a mnogi su korčulanski brodograditelji odlazili raditi i u dubrovačka brodogradilišta
U Napoleonovo doba (1798.-1815.) brodogradnja na Korčuli je znatno opala. Kasnije se opet podigla, a iza 1860. godine ponovo je doživjela pad.
Uzrok tome nije bila para, jedrenjaci su još uvijek prosperirali, već uvođenje vojne obveze za brodograditelje koji su dotad od nje bili oslobođeni. Time se znatno smanjio broj mladih radnika u brodogradilištu, a mnogi su, kako bi izbjegli služenju u vojsci, odlazili zauvijek u inozemstvo. Poslije 1867.godine opet se u korčulanskoj brodogradnji opaža napredak, ali ne zadugo. Nakon izgradnje najvećeg broda, Fratelli Fabris, 1875.godine., zabilježen je nagli pad.
Povod tomu bilo je osnivanje brodogradilišta u Orebiću, koje je te godine podiglo Pelješko pomorsko društvo. Konačan uzrok propasti brodogradnje na Korčuli bila je pobjeda pare nad jedrom. Brodograditelji se zadovoljavaju gradnjom ribarskih brodica, veslačkih čamaca, maona i motornih čamaca. Popravljaju trabakule i bracere, koje također grade u Korčuli, ali u manjem opsegu.
Nakon Drugog svjetskog rata, obnavlja se brodogradnja na Korčuli.
Više o brodogradnji na Korčuli možete pročitati na POVEZNICI.
__________
Izvor: gorgonija.com
Naslovna fotografija: Unsplash.