Moreška je romantični bojni ples s mačevima nastao u 12-13. stoljeću na Mediteranu. Pretpostavlja se da je Moreška u Korčulu došla u 16. stoljeću iz Španjolske, preko Južne Italije i Dubrovnika. Kasnije, kroz stoljeća Moreška je iščezla s Mediterana pa se danas samo nazire u nekim dijelovima dok se je u Korčuli duboko ukorijenila i u današnjem obliku kao atraktivni bojni ples s mačevima je jedinstvena u svijetu.
Moreška nije samo bojni ples, već je karakterizira i dramska radnja. Naime, Moro, sin Crnog Kralja je oteo djevojku (Bulu) Bijelom Kralju. Bula odbija Mora te nakon kraće dramske radnje, vojske obaju kraljeva se sučeljavaju. Nakon sedam različitih figura (kolap), vojska crnog kralja biva poražena, a Moro, u znak pokornosti, predaje svoje oružje i bulu. Postoji više tumačenja što predstavlja borbu vojska, ali za jednu smo sigurni – svevremenska pobjeda dobra nad zlim.
Prvi pisani dokument o Moreški u Korčuli, akt korčulanskog kneza Paula Paskvaliga od 7. ožujka 1666. godine interesantan je po svom sadržaju jer govori o incidentu u doba karnevala u kojemu su sudjelovali moreškanti. Očito se radi o nepodopštinama koje je činila grupa «veselih» moreškanata u doba karnevala uvrijedivši time trojicu Korčulana. Korčulanski knez, imavši razumijevanja za mlade moreškante je uvažio sva opravdanja i nije ničim kaznio moreškante pri čemu se može zaključiti da su postojale simpatije, svojevrsna sklonost i uvažavanje ljudi koji su igrali morešku.
Četiri stoljeća duga tradicija Moreške u gradu Korčuli morala je ostaviti duboki trag u biću Korčule. Danas nema gotovo ni jedne Korčulanske obitelji koja u svojim redovima nema bar jednog moreškanta ili Bulu. Korčulanska djeca od rođenja maštaju o danu kada će smoći dovoljno snage da u ruke uzmu mač od Moreške ili da djevojke dovoljno stasaju kako bi možda bile izabrane za Bule.
Današnji moreškanti, do kraja razumijevajući Morešku i svoju ulogu u njoj, međusobno su tolerantniji, druže se bez obzira na generacijske, vjerske ili političke razlike, obiteljski se povezuju i razvijaju dublja prijateljstva nego ikada prije a kad započne bojni ples, mačevi sijevaju jače i ubojitije. Upravo kontrast između prijateljstva u životu i neprijateljstva na plesnom podijumu, današnju Morešku opet čini realnom i velikom, plemenitom i jedinstvenom. A i ono što se događa “nakon što je završila moreška” ne razlikuje se mnogo od događanja 1666. godine.
Danas, Morešku izvode dva društva, prenoseći je s generacije na generaciju. Učenje Moreške počinje sa desetak godina pa tako svake godine zainteresirani mladići, ali i cure koje žele biti u ulozi Bule, otočne zime upotpunjavaju učenjem i njegovanjem kulturne baštine.
Kratki prilog o Moreški i učenju mladih moreškanata možete pogledati OVDJE.
Izvor: Moreska
Fotografije: Davor Rostuhar, Andrea Tedeschi, Lovro Krstulović, Korkyra baroque festival, arhiva Moreške, Institut za etnologiju i folkloristiku