Ela Lozica je Korčulanka i stanovnica Općine Lumbarda koja se nakon studija mediternske poljoprivrede i agronomije vratila na rodni otok i nastavila živjeti život u skladu s prirodom.
Kao i njena sumještanka Marija Klisura završila je tečaj permakulture organiziran od strane Pokretovog strateškog partnera Permakultura Dalmacija i u tom pogledu nastavlja raditi za boljitak otoka i mjesta u kojem živi.
Intervju s Elom održan je u sklopu programa “Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji” financiranog iz Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.
Odrasla sam u Lumbardi na otoku Korčuli. Preddiplomski stručni studij Mediteranske poljoprivrede završila sam u Istri, točnije u Poreču, a potom diplomirala na Agronomskom fakultetu u Zagrebu gdje sam odabrala smjer voćarstvo.
Imala sam priliku živjeti u Zagrebu i Poreču, a pet godina studija bilo mi je dovoljno da shvatim da unatoč svemu što veliki grad pruža želja je ipak vratiti se na otok. Život u gradu bio mi je neprivlačan i nedovoljno opušten, a na otok me vukla i struka jer nešto u čemu se zamišljam pronalazim upravo na Korčuli.
Na agronomiji se danas uče najnaprednije metode uzgoja, proizvodnje i profitabilnosti. Studij nudi dosta smjerova pa se između ostalog spominju i alternative monokulturi i pesticidima, međutim i dalje je svima najvažnija profitabilnost pa je onih pojedinaca koji su spremni prijeći na održiviju, dugotrajniju poljoprivredu koja je manje štetna za okoliš i živa bića još uvijek relativno malo.
Svakako se ide u pozitivnijem smjeru, sve je više konferencija i gostujućih predavanja na fakultetu o agrobioraznolikosti, održivosti prehrambenog sustava i klimatskim promjenama. Isto tako studenti imaju na raspolaganju studentski vrt gdje se mogu upoznati i s drugim, alternativnim oblicima vrtlarenja. Tako je nedavno tamo provedena i radionica permakulturnog vrtlarenja.
Općina Lumbarda, gdje živim, objavila je natječaj za financiranje Tečaja permakulturnog dizajna u Splitu, na koji sam se prijavila i dobila stipendiju. Željela sam naučiti nešto više o permakulturi općenito, ali i o raznim tehnikama i praktičnim rješenjima koje mogu primjenjivati u svakodnevnom životu. Cilj je ići prema samoodrživosti, koliko je to moguće. Svakako je tečaj bio dobar prvi korak na tom putu.
Primjenjujem kompostiranje, za koje nam je od ove godine Općina Lumbarda dodijelila kompostere koji poprilično smanjuju količinu otpada, iako imam i kuniće koji jedu biljne ostatke. Osim toga kao i većina otočana moja obitelj sakuplja kišnicu. Smatram da je uzgoj vlastite hrane najvažniji na putu do održivosti, pa se uvijek potrudimo da je sami proizvodimo što više. Pokušavam općenito štedljivije živjeti, reciklirati, obnavljati stvari koje već posjedujem umjesto da kupujem nove, kad god mogu. Svakako mi je cilj ostaviti što manji ekološki otisak.
Tijekom posljednje dvije godine za vrijeme pandemije, primijetila sam kako su se mještani uključili u poljoprivredu i u obnavljanje zapuštenih parcela, maslinika i vinograda. Međutim ljudi bi trebali prijeći na upotrebu prirodnih gnojiva i alternativnih sredstava za zaštitu bilja, dok bi kemijski sintetizirane pesticide trebalo koristiti u što manjoj mjeri ili samo onda kada je to nužno. Svakako potrebno ih je koristiti onako kako je propisano jer se s propisanom dozom postiže učinak suzbijanja štetnih organizama, dok se primjenom većih količina javljaju samo štetne posljedice za žive organizme i okoliš.
Sve kreće od pojedinca, odnosno sebe, pa tako svojoj obitelji i prijateljima želim biti primjer dobre prakse i održivijeg načina života. Potom oni isto tako mogu utjecati i na svoju okolinu, te se takvim načinom taj krug širi. Svakako bi bilo super da ljudi što više recikliraju, budu štedljiviji i uzgajaju svoju hranu u vrtu ili na balkonu, te dijele s drugima i kupuju lokalno!
Ovaj članak dio je programa “Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji” financiranog iz Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.
__________
Autor: Ivka KH
Fotografije: Pixabay, Permakultura Dalmacija
