Karmela Kiš permakulturi se okrenula na pragu pedesetih godina života, kada je Zagrebačku adresu i uredski posao zamijenila vrtom i ruševnom kućom u Istri
Bez ikakvog prethodnog iskustva rada i života na zemlji, uz supruga Miroslava, učila je iz osobnog iskustva. Zajedno su izdali priručnik PERMAKULTURA – održivi vrt, zbrinuta zemlja, sretni ljudi, vjerojatno najsveobuhvatniju knjigu o toj temi napisanu na hrvatskom jeziku. Nositeljica je međunarodne diplome permakulturnog dizajna te od 2010. godine održava predavanja o permakulturi, jednodnevne ili dvodnevne radionice, te osnovne 72-satne Tečajeve permakulturnog dizajna.
Intervju s Karmelom održala je Ivka KH unutar teme ”Permakultura kao stil života” koja je dio programa “Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji” financiranog iz Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.
.
”Kako je permakultura promijenila moj život”
U knjizi How permaculture changed my life (Kako je permakultura promijenila moj život), izdanoj prošle godine na engleskom jeziku, prenosi svoja znanja i iskustva, rezultat višegodišnjeg eksperimentiranja permakulturnog življenja, kao i razmišljanja o suvremenom načinu života.
Intervju s Karmelom pročitajte u nastavku…
.
Što je [za Vas] permakultura ?
Za mene, Permakultura je način života koji živim prema etičkim pravilima Permakulture a to su:
.
1. briga za Zemlju (planetu i tlo),
2. briga o ljudima
3. mudar nadzor razmnažanja i potrošnje.
Treće pravilo je zamijenjeno sa “fair share”, no niti od jednog kolege nisam dobila razjašnjenje što se misli pod time.
Citiram također Billa Mollisona kojeg zovu ocem Permakulture: “Permakultura je svjesno oblikovanje (dizajn) i održavanje poljoprivredno-produktivnih ekosustava koje odlikuje bioraznolikost, stabilnost i žilavost prirodnih eko sustava. Permakultura je harmonična integracija ljudi i krajolika, koja na održiv način osigurava hranu, energiju, sklonište te ostale materijalne i nematerijalne potrebe.”
Na koji način poznavanje permakulturne etike može promijeniti naš odnos prema prirodi ?
Ako se pridržavamo ovih triju etičkih pravila onda se ponašamo kao dio prirode, što i jesmo – ali smo to uspjeli zaboraviti. Mi smo samo jedna od vrsta u prirodi, a ponašamo se kao gospodari, i to nažalost loši gospodari jer uništavamo njezine resurse, druge vrste kao i pripadnike vlastite vrste.
Karmela u rajčicama
Živjeli ste prema permakulturnim načelima u Istri, pored Zagreba i na Visu.
Da, suprug i ja smo živjeli u Istri gdje smo primjenjivali principe i etiku permakulture. Bili smo i u Slavoniji i u Žumberku, a kada je preminuo, živjela sam sama u Letovaniću pored Petrinje. Došla sam na Vis nakon potresa 29.12.2020. Nažalost ovdje nemam vrt.
Možete li kroz tu prizmu usporediti ove sredine ?
Ova sredina je fokusirana na ono što bih nazvala monokulturom tj turizam (u prijevodu “novac”). Ne vodi se računa o prirodnom kapacitetu i postojećoj infrastrukturi otoka, te se time narušio prirodni sklad. Ne poštuju se druge forme života pri gradnji, hrana se minimalno uzgaja organski (ima, ali malo takovih pojedinaca). U većini slučajeva se hrane namirnicama uzgojenim monokulturno iz udaljenih zemalja, što je primjer kako i sebi štete.
Koliko je život na Jadranskim otocima do druge polovine 20. stoljeća, uslijed ograničenih resursa, bio permakulturan? Koliko smo od toga udaljeni danas ?
Na ovo vam ne mogu odgovoriti jer sam na Vis počela dolaziti 1973. Ono što vidim jesu namirnice iz udaljenih zemalja, monokulturno uzgajane čiji trošak dovoza se također računa u nepotrebno trošenje, jer većinu tih namirnica se može uzgojiti na otoku. Također se ne razmišlja da se jede sezonski, što je vrlo bitno za ljudsko zdravlje.
Ako netko stvarno želi dati svoj doprinos globalnoj promjeni, prvo što može napraviti je vrt pored kuće. Kad to napravi dovoljan broj ljudi (kao lavina koju stvara mala gruda snijega), industrija hrane može se povući s mnogih površina koje trenutačno eksploatira i prepustiti ih natrag Prirodi. Permakultura je mnogo više od vrtlarstva, ali je vrtlarstvo najbolji prvi korak. – KK
Kako započeti tranziciju prema održivijem načinu života? Što svatko od nas može učiniti već danas?
Naravno da svatko može (čak i malim koracima) pomoći, primjerice odlučiti stvarati manju količinu onoga što zovemo smeće. Nama je “smeće” bila samo plastika, uglavnom ambalaža, te smo ju kad god je bilo moguće koristili više puta. Odjeću sam reciklirala (pletenje, šivanje, poklanjanje). Trebali bi manje kupovati jer imamo više nego nam je potrebno, no nažalost funkcioniramo po principu “što više imam, još više želim”.
Zaboravljamo da je Zemlja ograničenih resursa. Sve mjerimo novcem po “muškom principu” koji odgovara na “koliko” (sve što se može izmjeriti), a “ženski princip” koji odgovara na “kako” zanemarujemo jer se ne može mjeriti (zdravlje, suosjećanje, itd).
__________
Autor: Ivka KH
Naslovna fotografija: Tim Cooper / Unsplash
Fotografije: Karmela Kiš