Jadransko more odlikuje se velikom bioraznolikošću. Nažalost, flora i fauna Jadrana sve su ugroženije zbog raznih pritisaka kojima je uglavnom uzrok čovjek
O ugroženosti Jadrana i načinima zaštite morskog ekosustava, razgovarali smo s predstavnicima udruge Biom.Udruga Biom je organizacija civilnog društva koja se bavi očuvanjem prirode, njezinim promicanjem i popularizacijom.
O temi ‘’Budućnost ribarstva: Dok je ribe, bit’ će i ribara’’ piše Dora Čukušić za program “Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji” u kojem se bavimo važnim pitanjima za održivi razvoj hrvatskih otoka. Program je potpomognut iz Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.
.
1. Što udruga Biom poduzima po pitanju održivog ribarstva i zaštite Jadranskog mora?
Udruga Biom je organizacija civilnog društva koja se bavi očuvanjem prirode. Zajedničkim snagama nastojimo očuvati bioraznolikost kroz praćenje stanja sastavnica prirode i provedbu mjera očuvanja, usredotočivši se na ptice, ali i na brojne druge divlje životinje i biljni svijet.
Održivim ribarstvom i zaštitom Jadranskog mora bavimo se više kroz inicijative, suradnju i podršku brojnim udrugama kojima je to osnovna djelatnost. Kroz projekte LIFE Artina, Medbycatch, Zajedno za sredozemnu medvjedicu bavimo se zaštitom jadranskih morskih ugroženih i
zaštićenih vrsta te time nastojimo doprinijeti održivom morskom ekosustavu.
.
2. Koje su vrste najugroženije u Jadranu i što ih ugrožava?
U Jadranu postoji niz ugroženih i zaštićenih vrsta. Ugrožene vrste kojima se bavi udruga Biom su morske ptice gregula, kaukal i sredozemni galeb te od sisavaca sredozemna medvjedica. Potonja je bez dileme jedna od najugroženijih sisavaca u Hrvatskoj, na našem području zaštićena je od početka 20. stoljeća.
Gregula i sredozemni galeb prema Crvenom popisu Hrvatske imaju nepovoljan ili padajući status ugroženosti. Kaukal ima status gotovo ugrožene vrste. Nedostatak podataka o području hranjenja, odmarališta, području zimovanja i migraciji uvelike ugrožava navedene vrste.
Većina zemalja EU-a odredila je morska područja značajna za očuvanje ptica (POP), ali preduvjet za određivanje Natura 2000 područja zahtijeva dobro poznavanje biologije i razloga ugroženosti navedenih vrsta. Određivanje POP-a za morske ptice dodatni je alat za njihovu efikasniju zaštitu.
Međunarodna unija za zaštitu prirode ( IUCN) utvrdila je kriterije prema kojima se utvrđuje ugroženost biljnih i životinjskih vrsta i izrađuje tzv. Crveni popis vrsta. Glavna je svrha crvenog popisa da usmjeri pozornost državnih, znanstvenih institucija, nevladinih udruga i šire javnosti na vrste koje se smatraju ugroženima i potrebu poduzimanja mjera kako više ne bi bile ugrožene.
Neke su vrste nestale, nekima je opstanak ozbiljno ugrožen, a brojne su populacije morskih organizama prorijeđene. Svaka vrsta koja obitava u moru pridonosi njegovoj ravnoteži. Zakon o zaštiti prirode navodi da se nijedna životinja ne smije koristiti radi čovjekove zabave, i divlje životinje zaštićene su temeljem tog zakona. Među životinjama zaštićene su pojedine vrste sisavaca, morskih ptica, gmazova, vodozemaca, riba i beskralješnjaka.
.
3. Kako bi se slučajni ulov (prilov) mogao smanjiti, ili spriječiti?
Prilov se odnosi na dio ulova koji je nenamjerno ulovljen tijekom ribolovne aktivnosti, a uključuje slučajni ulov ugroženih vrsta ili odbačeni ulov nekomercijalnih i komercijalnih morskih organizama. Slučajni ulov je jedan od glavnih uzroka ugroženosti mnogih osjetljivih skupina morskih životinja. Osim što se prilovom dugoročno narušava ravnoteža morskog ekosustava, oštećuju sei ribolovni alati.
.
Foto: Đani Iglić
Sprječavanje slučajnog ulova se može podijeliti u dvije skupine: prilagodba i/ili poboljšanje ribolovne prakse i prilagodba i/ili poboljšanje ribolovnog alata. Obje mjere mijenjaju način i aktivnost ribolova što često izaziva negativan stav kod ribara te samim time i neprovođenje istih mjera.
Kako bi mjere bile učinkovite, odnosno kako bi se osiguralo da ih ribari provode, one trebaju biti jednostavne, primjerene pojedinoj vrsti ribolova, isplative, praktične, sigurne i popraćene ekonomskim poticajima. Osim toga, važno je informirati ribare i ostale ključne dionike.
.
4. Što je, po Vašem mišljenju, najvažnije za uspostavu održivog ribarstva?
Za uspostavu održivog ribarstva važno je znati kakvo je stanje resursa u moru, kao i imati podatke o tome tko, što, gdje i čime lovi. Navedeni podaci su bitni ne samo za opisivanje trenutnog stanja, nego su i osnovni preduvjet za izradu planova upravljanja.
Najvažniji dio podataka potrebnih za uspostavu dugoročno održivog gospodarenja prikuplja se u suradnji s ribarima (očevidnicima i gospodarskim monitoringom) te su tako ribari kao aktivni sudionici odgovorni za kvalitetu podataka, a samim time i suodgovorni za ocjenu stanja koja se daju na osnovu tako prikupljenih podataka.
S druge pak strane, institucije nadležne za ribarstvo odgovorne su za održivo upravljanje, transparentnost podataka u ribarstvu i za podršku ribarima kao kompromis između zahtjeva ribara za maksimiziranjem ulova i zarade te zahtjeva za zaštitom resursa. Znanstvena zajednica koja provodi monitoring trebala bi češće i aktivnije informirati javnost, a posebice ribare o trenutnom stanju i smjernicama za održivo ribarstvo.
.
5. Možete li nam reći nešto više o projektu MedBycatch u kojem sudjeluje BIOM?
U projektu MedBycatch bavimo se promatranjem i prikupljanjem podataka o slučajnom ulovu osjetljivih vrsta u Sredozemlju, ali i identificiranjem i testiranjem metoda za ublažavanje slučajnog ulova osjetljivih vrsta. Surađujemo s ministarstvima, Institutom za ribarstvo i oceanografiju, lokalnim i međunarodnim organizacijama civilnog društva, ribarima, ribarskim udrugama i drugim relevantnim dionicima kako bismo podigli svijest i potaknuli promjene u vezi s prilovom. MedBycatch prvi je projekt koji je razvio standardizirani pristup za proučavanje i ublažavanje prilova osjetljivih vrsta u Sredozemlju. U projekt su uključeni Hrvatska, Italija, Maroko, Tunis i Turska.
.
Foto: udruga BIOM
Cilj projekta je pružiti vjerodostojne podatke o utjecaju ribolovnih aktivnosti na morsku megafaunu. Podatke prikupljaju projektni promatrači obučeni za rad s ribarima kroz promatranja na brodu i upitnike u lukama. Osim toga, ispituju učinkovitost promjena na ribolovnim alatima koje mogu smanjiti utjecaj prilova. Edukacija ribara i podizanje svijesti opće javnosti o problemu slučajnog ulova osjetljivih vrsta je također jedan od ciljeva projekta.
Kao najvažniji uspjeh bi mogli istaknuti da se problem prilova osvijestio na lokalnoj i regionalnoj razini, da su donositelji odluka spremni na ozbiljan rad te da je počelo značajnije prikupljanje podataka o prilovu. Ribare se educira o prepoznavanju osjetljivih vrsta i kako uopće rukovati sa slučajno ulovljenom jedinkom.
Problem slučajnog ulova je tek zagrebao površinu šire problematike te je potrebno nastaviti baviti se prilovom u nadolazećim godinama jer i to je jedna od bitnih karika održivog ribarstva.
Poučni video o projektu Medbycatch pogledajte poveznici.
.
6. Mislite li da je važno uključiti ribare u procese odlučivanja o zaštićenim morskim područjima i drugim mjerama za ograničenje ribolova?
Za uspostavu održivog ribarstva bitno je naglasiti važnost uključenosti ribara, kao egzistencijalno najzainteresiranijih sudionika u ribarstvu, u procese izrade prijedloga za buduće upravljanje resursima. To uključuje i procese odlučivanja o zaštićenim morskim područjima i drugim mjerama za ograničenje ribolova jer su upravo ribari ti koji žive na moru i žive od mora. Uključivanje ribara u procese odlučivanja doprinosi i boljem shvaćanju njihove uloge u održivosti sektora.
……………………………………………………….
……………………………….
Foto: udruga BIOM
.
7. Možete li nam reći nešto više o projektima Zajedno za sredozemnu medvjedicu i LIFE Artina?
Zajedno za sredozemnu medvjedicu
Kroz projekt provodimo terenska istraživanja u svrhu kartiranja potencijalno odgovarajućih staništa. Promoviramo i nastojimo osnažiti postojeće alate za informiranje nacionalnih institucija i stručnjaka o opažanjima i za interveniranje u slučaju nalaska ozlijeđenih ili mrtvih sredozemnih medvjedica. To su CroDolphins aplikacija i Protokol za dojavu i djelovanje u slučaju pronalaska uginulih, bolesnih ili ozlijeđenih strogo zaštićenih morskih životinja. Radimo na povezivanju međunarodnih i domaćih stručnjaka te educiramo javnost o ugroženosti sredozemnih medvjedica.
.
Foto: MOm
Po nekim procjenama u svijetu danas postoji otprilike 600 – 800 sredozemnih medvjedica. Najveći dio populacije nalazi se u Grčkoj. Prisutne su i na području Madeire, Cabo Blanco-a, uz obale Turske, Cipra, Alžira i Tunisa. U Albaniji su opažanja sve češća, u proteklih nekoliko godina zabilježeni su mladunci što daje nadu u uspješno razmnožavanje i daljnje širenje po regiji.
Tijekom ove godine imali smo već dva zabilježena i potvrđena opažanja sredozemne medvjedice na našoj obali. Budući da je ovo najrjeđi tuljan na svijetu i najugroženiji morski sisavac Europe, nadamo se oporavku vrste.
Udruga Biom još od 2018. sudjeluje na Eastern Adriatic Monk Seal projektu kojemu je glavni cilj stvaranje optimalnih preduvjeta za povratak sredozemnih medvjedica u istočni Jadran. Projekt se temelji se na međunarodnoj suradnji relevantnih organizacija za zaštitu prirode.
Uz udrugu Biom s područja istočnog Jadrana sudjeluju i Centar za proučavanje i zaštitu ptica Crne Gore (CZIP) te Protection and Preservation of Natural Environment in Albania (PPNEA). Vodeći projektni partner je grčki Hellenic Society for the Study and Protection of the Monk Seal (MOm) aktivan u zaštiti vrste već preko 30 godina, dok sve koordinira njemački EuroNatur.
Projekt LIFE Artina
Projekt LIFE Artina doprinosi rješavanju problema u očuvanju tri morske vrsta ptica u središnjem dijelu Jadrana: sredozemni galeb, kaukal, gregula. Naziv Artina potječe od lokalnog lastovskog naziva za gregulu, koja je ujedno i endem Sredozemlja. Budući da se gregula gnijezdi samo u središnjem dijelu Jadrana, njezina populacija je pod velikim pritiskom. Negativan utjecaj na prisutne populacije gregule i kaukala imaju strane invazivne vrste (crni štakor) posebice u razdoblju gniježđenja, a sredozemni galeb u kompeticiji s galebom klaukavcem.
.
Foto: Filip Bukša
Kroz projekt je postignuto značajno povećanje uspješnosti gniježđenja gregule i kaukala i to putem kontrole populacije ili potpunog uklanjanja štakora s otočića na kojima se gnijezde ove vrste ptica. Sada je prioritet osigurati kontinuitet u provedbi ovih mjera i to kroz rad Javne ustanove Park prirode Lastovsko otočje.
Projektom se pokušalo pozitivno utjecati i na sredozemnog galeba, no kompeticija od strane galeba klaukavaca i dalje negativno utječe na ovu vrstu.
Informirajte se o kampanji “Spasimo gnijezda ispod lastovskih zvijezda” na poveznici.
Što se tiče slučajnog ulova morskih ptica, kroz LIFE Artinu prvi su put testirani alati za ublažavanje slučajnog ulova morskih ptica u Hrvatskoj. Nadalje, projektom su se prikupili brojni biološki podaci potrebni za proglašavanje novih morskih područja značajnih za ptice (POP).Uspostavom novih morskih POP-ova Hrvatska bi se konačno pridružila većini zemalja EU-a koje su već zaštitile takva područja.
…………………………………………………..
Foto: Petar Ugarković
.
8. Kakav je utjecaj klimatskih promjena na Jadran?
Do klimatskih promjena došlo je ponajviše zbog antropogenog utjecaja. Najviše se govori o globalnom zatopljenju koje podrazumijeva povećanje temperature zraka i mora, povećane emisije stakleničkih plinova, otapanje ledenjaka, sve češće ekstremne vremenske događaje, promjene areala rasprostranjenosti brojnih vrsta i dr.
Jadran je idealno područje za proučavanje promjena u morskom ekosustavu jer zbog svoje male veličine i zatvorenosti brže reagira na novonastale promjene. U Jadranu je u proteklih 40 godina primijećen porast temperature i zakiseljavanja. Primijećene su i promjene u količini oborina, dotoku vode i hranjivih tvari rijekom Po te povećanje saliniteta u sjevernom dijelu Jadrana.
Uz ovakav utjecaj klimatskih promjena najčešće se veže i promjena geografske rasprostranjenosti vrsta. Tako su nam u Jadran već stigle brojne tropske ribe od kojih neke nemaju prirodnih neprijatelja. Osim riba, postoje značajni problemi zbog širenja invazivnih algi, a na sjevernom Jadranu rebraši već predstavljaju problem i za turizam i za ribolov.
.
9. Što mislite o ribarstvenoj politici EU-a?
Države članice su tu da na temelju ZRP-a (Zajedničke ribarstvene politike) skroje nacionalne programe upravljanja ribarstvom. ZRP trebao bi doprinijeti povećanoj produktivnosti, primjerenom životnom standardu u sektoru ribarstva i stabilnim tržištima. Osim toga, trebao bi osigurati dostupnost resursa i ponude za potrošače po razumnim cijenama.
Ova politika nudi mogućnosti prelaska na održivo ribarstvo i u Hrvatskoj te se nadamo da će Uprava ribarstva kroz Program za ribarstvo i akvakulturu u periodu 2021.-2027. značajnije pridonijeti očuvanju bioloških resursa i održivom ribarstvu nego što je to bio slučaj u prethodnom programskom razdoblju.
Budući da je sektor ribarstva podložan utjecaju pojava na koje nije moguće kontrolirati, potrebno je poticati prelazak na održivost. Taj prelazak trebao bi pružiti mogućnost svim dionicima da ostvare prednost na tržištu te da se istovremeno očuvaju morski resursi. ZRP bi trebao doprinijeti napretku i prirodi i ljudima. Na nama svima je da se to i dogodi i da zajedno doprinesemo održivom ribarstvu, održivim ribarskim zajednicama i održivoj prirodi.
Više o ZRP-u pročitajte na poveznici.
______
Autorica: Dora Čukušić
Naslovna fotografija: Biom