O stanju upravljanja otpadom u Dubrovniku razgovaramo s predstavnicom udruge Deša, Romanom Tomić
Deša, regionalni centar za izgradnju zajednice i razvoj civilnog društva djeluje od 1993. godine. Svega par mjeseci nakon opsade Dubrovnika, skupina žena odlučila je pokrenuti projekt Psihosocijalna prilagodba i pomoć ženama prognanicama, izbjeglicama i domaćim ženama koje su u potrebi.
Danas Deša promiče održivi razvoj lokalne zajednice kroz različite razvojne, obrazovne te projekte za jačanje civilnog društva.
O temi ”Kvalitetno upravljanje otpadom na otocima” piše Dora Čukušić za program “Čovječanstvo na raskrižju: otoci na putu prema zelenoj tranziciji” u kojem se bavimo važnim pitanjima za održivi razvoj hrvatskih otoka. Program je potpomognut iz Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.
U nastavku donosimo intervju.
.
Što vidite kao najveći problem u gospodarenju otpadom u vašem gradu? Pogađa li i vas sezonalnost?
Osim sezonalnosti koja nam je boljka u svim pogledima, najveći problem je što građanima još uvijek nije omogućeno odvojiti sve sastavnice otpada. Mislim naravno na bio otpad, tj. u Dubrovniku možete kompostirati samo ako imate vlastiti vrt. Što će u konačnici, kada počnu naplaćivati po volumenu otpada koji stvorimo, kućanstvima biti veliki izdatak budući je bio otpad čini otprilike 40 % kućnog otpada.
.
Partner ste na projektu „U mojoj školi otpadom se gospodari!“, možete li nam reći nešto više o samom projektu i očekivanom utjecaju na lokalnu sredinu?
Već dugi niz godina smo se kroz razne projekte i programe koje provodimo u školama uvijek fokusirali na podizanje svijesti i znanja djece i mladih o svim aspektima održivog razvoja, ponajviše o očuvanju okoliša. Kroz naš rad uvidjeli smo nedostatak cjelovitog gospodarenja otpadom u odgojno obrazovnim institucijama. Iako u nekim školama i vrtićima na području DNŽ-a znamo da se dio otpada odvojeno prikuplja, ne postoje podaci koliko se i kojeg otpada odvaja. Stoga smo u partnerstvu sa OŠ Ivana Gundulića prijavili projektnu ideju na poziv Ministarstva obrazovanja. Ideja se rodila još 2019 god. međutim zaustavila nas je pandemija.
Opće je poznato kako sustav gospodarenja otpadom ne može funkcionirati ukoliko samo pojedinci preuzimaju odgovornost za isti. Potrebno je uključiti cijelu školsku zajednicu. Projekt pomaže školi OŠ „Ivan Gundulić” u postavljanju infrastrukture te pruža sredstva i alate za promjenu stavova i ponašanja u kontekstu održivog gospodarenja otpadom.
Vjerujemo kako ćemo uvođenjem cjelovitog sustava održivog gospodarenja otpadom u ovu školu doprinijeti ne samo podizanju svijesti o očuvanju okoliša školske zajednice, već će Škola postati primjer dobre prakse. Tako će se utjecaj proširiti i druge odgojne i obrazovne institucije na području Dubrovačko neretvanske županije pa će možda i ostali uvesti procjenu gospodarenja otpada u svoje aktivnosti.
Sveobuhvatna poruka projekta je smanjiti, ponovno koristiti i reciklirati; promicati održivo korištenje prirodnih resursa te umanjiti naš kolektivni ekološki otisak.
.
Prepoznaju li ljudi inovativna tehnološka rješenja, poput Bigbelly kanti za otpad?
Svakako ga je Grad prepoznao, te je instalirao Bigbelly na više lokacija, nisam upoznata sa reakcijama ljudi na Bigbelly.
.
Što smatrate polazištem za dobro upravljanje otpadom?
Osim što rasipamo prirodne resurse koji su utrošeni u stvaranje proizvoda, što zauzvrat vrši pritisak na preostale resurse, usvojili smo kulturu bacanja koja nam ‘omogućuje’ da zagadimo našu zemlju, zrak, vodu i povezane ekosustave.
Polazište za odgovornim gospodarenjem otpada započinje shvaćanjem problema, a potom smanjivanjem količine otpada koju stvaramo – to je ključno za zaštitu nas samih, našeg prirodnog svijeta i naše budućnosti. Smanjiti otpad ujedno znači i smanjiti troškove odvoženja otpada.
.
Kako vidite organizacije civilnog društva u ovom kontekstu?
Organizacije civilnog društva igraju važnu ulogu u svim fazama hijerarhije gospodarenja otpadom, uključujući inicijative za recikliranje, pružanje usluga gospodarenja otpadom, praćenje usklađenosti te obrazovanje i zagovaranje.
Svakako bolji rezultati se postižu kada lokalne samouprave vide u OCD –ima partnere u postizanju zadanih ciljeva, a ne prepreke.
.
Bigbelly spremnici
Nakon intervjua donosimo nešto više o Bigbelly kantama za otpad. Bigbelly su pametne kante za otpad koje rade na solarni pogon, fotonaponski panel smješten je na vrhu spremnika. Senzor u kanti mjeri iskorišteni kapacitet u spremniku i pokreće kompaktor koji preša otpad. Kada se spremnik napuni, sam šalje obavijest putem aplikacije Clean management da ga je potrebno isprazniti.
Dokazano je da Bigbelly i do 80 posto smanjuje broj odvoza javnog otpada, a troškove odvoza smanjuje za 75 posto. Manjim brojem vožnji kamiona za prikup smeća smanjuju se i emisije ugljikovog dioksida. Više o Bigbelly spremnicima pročitajte na poveznici.
Na Lokrumu, na području rezervata šumske vegetacije, prošle su godine postavljene Bigbelly kante za prikupljanje plastičnog i miješanog komunalnog otpada. Postavljeno je ukupno dvadeset spremnika i tako je dobiveno deset stanica za odvojeno prikupljanje otpada na Lokrumu. Važno je napomenuti da 50% ukupnog otpada na Lokrumu čini plastika.
.
„Povijesni vrtovi dubrovačkog područja”
Spremnici su kupljeni u sklopu projekta „Povijesni vrtovi dubrovačkog područja” financiranoga iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru programa „Konkurentnost i kohezija”.
U Dubrovniku se odvijao ciklus radionica „Kako sačuvati planet Zemlju”, a više o projektu i radionicama saznajte na poveznici.
______
Autorica: Dora Čukušić
Naslovna fotografija: Pexels