U sklopu teme ”Kako poboljšati opći i hitni zdravstveni sustav na otocima?” razgovaramo s liječnicom, medicinskom sestrom i patronažnom sestrom s otoka Silbe
Dr. Branka Živković doktorica je opće privatne prakse koja je stacionirana na otoku Silbi, ali u svom radu pokriva i otoke Olib i Premudu. Kao i brojni drugi otočani na otocima sa specifičnim položajem (otoci od posebne državne skrbi čije je administrativno središte na drugom otoku ili na kopnu) tako i stanovnici Silbe dijele svoju primarnu zdravstvenu skrb s drugim otočanima.
Dr. Branka Živković, medicinska sestra Neda Motušić i patronažna sestra Silvija Vukasović tim su koji nekoliko puta tjedno putuje na druge otoke nebi li otočanima pružio prijeko potrebnu zdravstvenu skrb.
Temu ”‘’Kako poboljšati opći i hitni zdravstveni sustav na otocima?’’” obrađuje Paula Bolfan u sklopu programa ”Čovječanstvo na raskrižju: Hrvatski otoci na putu prema zelenoj tranziciji” sufinanciranog sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija.
Intervju pročitajte u nastavku.
.
Zadovoljava li otočni zdravsteni sustav potrebe otočana?
BŽ: primarna zdravstvena zaštita – djelomično. Usporedno se radi na tri otoka, dva dana u tjednu na Silbi i Olibu, a jednom tjedno na Premudi.
Zdravstveni sustav ne zadovoljava dostupnost laboratorija, što znači da je za laboratorijske preglede potrebno poći u grad, jedinom brzobrodskom linijom koja s ovih otoka kreće nešto prije 6 sati ujutro. Također, nakon pregleda potrebno je čekati tu istu jedinu liniju koja se u poslijepodnevnim satima vraća na otoke.
Predlagala sam pismeno prije par godina da se gliserom koji za Zavod za javno zdravstvo uzima uzorke vode iz vodosprema uzimaju i uzorci krvi po otocima (sedam naseljenih otoka Grada Zadra – Silba, Olib, Premuda, Molat, Ist, Iž i Rava) pa bi o istom trošku imao i sestru (laboranta) na brodu koja bi uzimala uzorke krvi po otocima.
Dostupnost ljekarne također je jedan od manjkavosti zdravstvenog sustava, a i taj bi se problem mogao riješiti prethodno navedenim prijedlogom.
NM: U globalu je sve u redu, jedino nam nedostaje ljekarna i laboratorij. priručni laboratorij.
SV: Kroz zimski su period potrebe sustava relativno zadovoljene, no kroz ljetni period jako puno toga nije pokriveno na način koji bi zadovoljavajući.
.
Koji su najveći izazovi i problemi s kojima se zdravstveni sustav na otoku suočava?
BŽ: Hitna medicinska pomoć je najveći i izazov i problem zato što nije jednako dostupna svima. Pripravnost hitne službe nije zadovoljavajuća ni za pacijente, ni za zdravstvene radnike.
NM: Udaljenost od bolnice i loša prometna povezanost.
SV: Izazovi kroz sezonu su najveći problem. Turisti dolaze na otok nepripremljeni, ne educirani, bez osnovnih osobnih lijekova, bez toplomjera, bez male kućne apoteke. Nedostaje i organizacija u zbrinjavanju umrlih, osobito u ljetnim mjesecima, i još jedan tim koji bi radio u poslijepodnevnim satima. od nas se očekuje da kada netko umre, npr na cesti ili na plaži, da organiziramo sve – i oblačenje i smještaj, ponekad čak i lijes za pokojnog.
.
Koji su problem prioritetni za rješavanje?
BŽ: Kada je intervencija na Olibu ili Premudi interventni brod i posada dolaze iz Zadra po medicinski tim pa potom svi zajedno putujemo na otok na kojem je intervencija. Najranije što se tom procedurom dolazi na lokaciju hitne intervencije je dva do dva i pol sata. Do bolnice smo s pacijentom za četiri do pet sati od poziva na intervenciju. To je daleko od „zlatnog sata“.
NM: Prioriteti su bolja prometna povezanost, brži prijevoz pacijenata do kopna, helikopterska služba i poštivanje zlatnog sata.
SV: Prioritetom smatram prostoriju za smještaj u slučaju smrti turista, ali i domaćih, osobito ljeti kada su visoke temperature. Također, prioritet su i bolja i organiziranija hitna služba s boljim brodom i bržim prijevozom za bolnicu, unutar tri sata. Trajekti su nažalost posebno nespremni za prijem pacijenata, visoke uske stepenice, ponekad se dogodi da pacijent jedino može ležati na nosilima, na podu na trajektu, u prostoru za automobile i kamione gdje se vrši utovar i istovar Možda bi bilo dobro da ponekad bude i vozilo saniteta.
.
Kako sustav funkcionira tijekom turističke sezone?
BŽ: Silba je otok pješaka pa je transport nepokretnih pacijenata izuzetno kompliciran i nehuman. Dobrom voljom Grada Zadra i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj kupljen je električni auto koji je umnogome olakšao rad, ali njegovo održavanje nitko nije prihvatio kao svoju odgovornost pa je tako održavanje spalo na nas i naš je osobni trošak. Baterije treba promjeniti svakih 5 godina, raditi servis… Više puta je pisano Domu Zdravlja, gradu Zadru, a i Županiji, no nismo dobili odgovor niti su nam ponudili rješenje na taj problem.
Također, na ista su vrata pismenim putem upućivani i dopisi kojima se ističe važnost potrebe za rješavanjem problema hitne intervencije, za brzi brod koji bi bio stacioniran na udaljenim otocima i za transport helikopterom. Odgovori nisu zaprimljeni.
NM: Zdravstvena služba relativno dobro podnosi turističku sezonu, no trebalo bi uvesti još jedan tim. U tom bi slučaju bili pokriveni, naravno uz rješavanje svega što je prethodno navedeno.
SV: Turistička sezona je izrazito naporna. Hitno je potreban još jedan tim, za rad poslijepodne ili da barem pokriva otoke Olib i Premudu, jer je silba sve punija svake godine turistima, ali bez popratne organizacije zdravstvene službe. Uzmimo u obzir da se broj stanovnika sa zimskih 300-tinjak penje i na 5-6 tisuća osoba koje borave na otoku, a turizam postoji i na otocima Premudi i Olibu.
Ima dana kad ima više intervencija te se ponekad dogodi da jedna sestra ostane sama na tri otoka koja lječnica pokriva ,a to je velika odgovornost i izuzetno stresno. Bilo bi dobro pozvati odgovorne iz resornog Ministarstva da provedu jedan ili dva dana u službi, pokrivajući tri otoka u sezoni. Ili u zimskom periodu, samo da shvate kako je izrazito teško i odgovorno, uz svakakve nepredvidive situacije koje ne možeš ni zamisliti, biti i živjeti sam na otoku, bez puno dodatne aparature i pomagala.
.
Koji je, po Vašem stručnom mišljenju, prvi i ključni korak ka unaprjeđenju zdravstvenog sustava i čija je odgovornost da ga pokrene? Tko sve treba sudjelovati u procesu kako bi se on pokrenuo i nastavio?
BŽ: U turističkoj sezoni je osam do deset tisuća gostiju na Silbi, zbrojimo to sa dvije do tri tisuće ljudi na Olibu i Premudi te u čarteru. Neophodno je potrebno za sezonu osiguratio dodatan zdravstveni tim ili barem tim za hitne intervencije.
Gorući problemi su organizacija hitne službe, da brinjavanje pacijentane traje 4-5 sati.
Liječnici i sestre u Ambulantama na udaljenim otocima plaćeni su kao da rade u gradskom središtu, a to nam je ”opravdano” zbog toga što imamo malo pacijenata. Pa zar misle da smo mi zaposlenici s posebnim potrebama, pa ne možemo imati normalan broj pacijenata? Dakle, liječnik ili nositelj tima za rad 0-24 dobiva istu bruto naknadu kao i liječnik koji radi u gradu redovno radno vrijeme u trajanju od osam sati. Uzmimo u obzir da je u liječnik na otoku i vozač i nosač i sve što treba. Smatrate li da je to stimulativno?
Nadalje, medicinska sestra odlazi u mirovinu, kako stimulirati dolazak na rad na otoku i organizirati smještaj? Smatramo da je potreban veći angažman od resornog Ministarstva i uzimanje u obzir svih gore navedenih činjenica.
NM: Prvi ključni korak ka unaprijeđenju je uspostava hitne helikopterske služba kako bi se osigurao brži prijevoz brodom prema bolnici.
SV: Prvi korak je bolja organizacija službe i više komunikacije s Ministarstvom zdravstva.
____________
Autor: Paula Bolfan
Naslovna fotografija: TZM Silba