U sklopu teme ”Kako poboljšati opći i hitni zdravstveni sustav na otocima?” razgovaramo s Dariom Gregovom, predsjednikom DVD-a Zlarin

U razgovoru s predsjednikom Dariom Gregovom doznajemo kako je organiziran zdravstveni sustav na otoku Zlarinu, koji su glavni problemi i izazovi, o kome i čemu ovise otočani, ali i o apsurdima s kojima se susreću vatrogasci koji nerijetko rješavaju zdravstvene probleme na otoku – jer ih nema tko drugi riješiti.

Temu ’’Kako poboljšati opći i hitni zdravstveni sustav na otocima?’’ obrađuje Paula Bolfan u sklopu programa ”Čovječanstvo na raskrižju: Hrvatski otoci na putu prema zelenoj tranziciji” sufinanciranog sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija.

Kako funkcionira zdravsteni sustav na otoku Zlarinu?

Sustav je organiziran na način da je doktor na otoku četiri dana u tjednu, na 2, 2ipo sata dnevno. Može se reći da je dovoljno na broj stanovnika zimi, ali  u ljetnim mjesecima, kad je itekako povećan broj stanovnika na otoku, sustav ostaje isti.

Liječnici su ”nezanimljivi” i često se mijenjaju. Pacijenti se ne mogu naviknuti na doktora, a doktor ne stigne upoznati pacijente. To je najveći problem. Dodatno, nekad smo imali medicinsku sestru koja je bila na otoku i to je bio jedan od uvjeta održavanja osnovne zdravstvene skrbi – da sestra živi i radi na otoku. Tako je bilo do prije šest do sedam godina. Govoreći o žurnim situacijama, bez obzira što ta sestra nije doktor, ona je stručno osoblje i znala bi reagirati.

Danas doktor odlazi u 10 sati ujutro prema gradu, sestra u podne, a nakon podne na otoku nema zdravstvenog djelatnika.

.
Koji su najveći izazovi i problemi s kojima se zdravstveni sustav na otoku suočava?

Za bilo što što se na otoku događa ljudi zovu hitnu, zbog opravdanih i neopravdanih razloga. Opravdane ne treba komentirati, ali neopravdane bi mogla riješiti sestra ili liječnik, pa makar i telefonom. Nažalost, liječnici se zadržavaju toliko kratko da nitko niti ne zna broj telefona. Rotiraju se svakih par mjeseci i uvijek je upitno hoće li se itko novi pronaći.

Osim što je besmisleno, nepotrebno zvanje hitne službe kao rezultat ima enormne troškove. Ne samo to, nego kad ekipa ode s kopna na otok, kopno je ostalo bez jedne ekipe na minimalno sat i po’ vremena. A na kraju se radi o banalnoj situaciji.

Ljudima nema tko pomoći pa su naučili za sve te situacije zvati vatrogasce, što vatrogasce gura u nezavidan položaj, jer kao ljudska bića ne mogu reći čovjeku da mu ne mogu pomoći, a s druge strane su nestručni i nisu obrazovani za takvu vrstu pomoći. I onda pomažu kako god mogu, pa makar koordinacijom nastale situacije.
.

Koji su problem prioritetni za rješavanje?

Osiguravanje pacijentu kojem je potrebna hitna pomoć da unutar zlatnog sata, od dojave događanja pa do ulaska objekt, dospije do bolnice. To se događa jako jako rijetko, usudili bismo se reći nikad.

Kod intervencija otočani prvenstveno ovise o slobodnoj ekipi na kopnu, ovise o brodovima policije i lučke kapetanije, pa je upitno jesu li ti brodovi na raspolaganju. Čak i kad se poklopi da su svi na raspolaganju rijetko kad mogu doći u roku manjem od 40 minuta, a onda im je potrebno dodatno vrijeme za rekaciju i povratak na kopno.

Država navodno planira gradnju brodova hitne intervencijske službe za otoke, ali je pitanje i kad će doći pod okrilje Šibenika. Čitava situacija je ekstremno konfuzna.

.
Zbrka s defibrilatorima

Apsurd su i prijevozni defribilatori koji se nalazi u svim javnim objektima. Jedan postoji u ambulati i do njega se ne može doći iza podne, a drugi postoji u Vatrogasnom domu. Kad su u pitanju situacije zastoja srca to opet dopadne vatrogasce, da rade stvari kojima su zapravo priučeni, i to sa uređajem koji sam po sebi pacijentu daje vrlo male šanse za preživljavanje.

Otkad postoji defibrilator vatrogasci su pet puta izlazili na teren da reanimiraju osobu, a niti u jednom slučaju nije osoba preživjela. Ljudi očekuju da će defibrilator sam po sebi pomoći, no bez ambu maski, adrenalina i onoga što stručna osoba daje unesrećenom taj je čin neučinkovit.

Ambulanta u potkrovlju Doma Zdravlja Šibenik je stan u kojem je živio doktor. Taj je stan dan na korištenje socijalnom slučaju, ali se već dugo ne koristi za ono čemu je primarno namijenjen.

.
Koji je, po Vašem stručnom mišljenju, prvi i ključni korak ka unaprjeđenju zdravstvenog sustava i čija je odgovornost da ga pokrene? Tko sve treba sudjelovati u procesu kako bi se on pokrenuo i nastavio?

Odgovorna je svaka ona institucija koja je odgovorna za funkcioniranje zdravstvene skrbi na otoku. Otočani su dovedeni u u situaciju da se nedostatak zdravstvene skrbi pravda s rečenicom da na otoku ima premalo pacijenata.

Na Zlarinu za razliku od drugih otoka postoji izgrađen helidrom, no on je u međuvremenu pretvoren u odlagalište građevinskog materijala.

________________

Autor: Paula Bolfan
Naslovna fotografija: Mario Gregov