Rogač, kadulja, mirta, lovor, fafarikula- mirisi su to Mediterana kojima je cijeli život okružena otočanka Rosalinda Banić iz Kraja na Pašmanu. Zna sve o aromatičnom bilju svoga otoka, spravlja rakije , čajeve i likere i još štošta. Ali to je tek šestina njezina znanja i vještina. Naime, Rosalinda ima čak šest diploma.
Sada na proljeće Rosalinda jednostavno uživa u mirisima svoga otoka Pašmana. Skakuće po maslinicima i bere aromatično bilje. Vrijeme je kadulje, nezaobilaznoga sastojka gotovo svakog njezinog pripravka. Branje samonikog bilja joj je onako “za gušt”. Ali ne beru se tek tako travke po livadama. Završila je Rosalinda tečaj za to. Ima još pet diploma.
– Ribar, ovčar, povrćar, ljekovito i samoniko bilje, sirar-mljekar i maslinar, kaže Rosalinda Banić.
.
Čajevi, rakije i likeri
A od svega toga što marljivo bere tijekom godine spravlja čajeve, rakije, od kojih, kaže, ne boli glava, najfinije likere – od dunje, nara, ruže, limuna, mirte. Još je sto čudesa u njenim malim staklenkama. Ni sama ne zna koliko je njih dobilo oznaku Hrvatski otočni proizvod.
Ali ne šeta Rosalinda otokom samo s košaricom punom mediteranskih miomirisa. Zagazi ona bez problema i u stajski gnoj, nosi “kašete” ribe. Njezin otac krpa mrežu. Vještinu je prenio i na unuka. Ali ribarski brod ipak glasi na našu Rosalindu jer ona je završila tečaj za ribara. Vrijedna je ovo obitelj, iako, šale se, ponekad im dnevni boravak sliči na Wimbledon.
.
I oko blaga ima posla.
Dvadesetak ovaca valja pomusti i napraviti sir pa nikad dosta ljudi oko lonca. Majka je, čini se, ipak “šefica od sira”. Bilje, ribe, ovce, sir… i nije kraj. Tu su i plastenici sa svim mogućim vrstama povrća. Treba to i nabrati i prodati na tržnici. Opet na scenu stupa naša poduzetna otočanka.
Probala je ona živjeti i “po gradski”, urbano, što bi neki rekli. Izdržala je 15 dana. A nakon ovakvoga tempa, za većinu nas ubojitoga, priušti si ona i svoje male “gušte”. Zasladi si život bombonima. Naravno, ne onima iz dućana, nego, starinskima. Napravljenima od planike, ili kako bi Pašmanci rekli – magunje.
Pogađate, i bomboni imaju oznaku HOP. A za Rosalindu je bilo dosta odmora. Trenutak, dva i opet će ona “hop”, sad u plastenik, sad u povrtnjak, učas na vrh otoka u škrape pa trkom u podnožje nahraniti ovce.