Pokret Otoka- Dvodnevno krstarenje s aktivistima iz Pokreta otoka: Kad piju vino, oni piju rose…

Objavio: mirna.dalic@islandmovement.eu - 12.10.2017. - Vrijeme čitanja: 10min

Pučki tribun Pepe Kalafot legao je na zadarskoj rivi pored orgulja na obrise koje se u krimi-serijama nazivaju chalk outline i glumio mrtvaca.

Na taj se spontani performans odlučio nakon što je dva dana obilazio otoke zadarskog arhipelaga i recitirao svoje pjesme. Znao ih je većinu napamet ili ih je izmišljao na licu mjesta, tko će ga znati, na komiškom dijalektu bilo što da izgovorite zvuči kao narodni stih. A kako nikog iz Komiže u blizini nije bilo, mogao je Pepe govoriti što god je htio i opet bi dobio aplauz. Pepe je i pionir otočkog brendiranja, prahrvatski otočni proizvod; svaki nastup započinje sa: “Ako netko nije čuo za mene, ja sam…”, a nakon zadnjeg stiha redovito slijedi zvučni potpis: “Pepe Kalafot iz Komiže”.

E, pa taj Pepe Kalafot, 70-godišnji pjesnik iz Komiže, ako dosad niste čuli za njega, u nedjelju se u Zadru pravio mrtav. Bio je to jedini trenutak kada nije recitirao ili prepričavao komiške mudrosti, ali poruka je opet bila poslana. Oko njega je stajalo tridesetak članova platforme Pokret otoka, držeći visoko transparente, kasnije i pjevajući. Plan je bio doći do orgulja i deset minuta šutjeti, što je, pokazalo se, bilo nemoguće. Grupa korejskih turista imala je, naime, pregršt pitanja i šutnja se eventualno mogla realizirati da su transparenti i letci bili na korejskom. A onda su još došli i mediji, pa se prosvjedni performans šutnjom pretvorio u govoranciju i pjesmu.

Nedjeljni performans u Zadru, kojemu je dakako svrha bila skrenuti pažnju na probleme naših otoka, bio je završni čin akcije nazvane “Pokret Pokreta No. 2: Čujemo li se?” koja je započela dan ranije, u subotnje jutro, odvezivanjem cime sa zadarske rive i isplovljavanjem u smjeru Preka na Ugljanu, potom i Malog Iža na Ižu, a zadnja pristanišna luka bili su Sali na Dugom Otoku.

Na brodu Mihovil su članovi Pokreta Otoka, virtualne međuotočne mreže, koji su se odlučili upoznati. Šolta, Hvar, Brač, Vis, Silba, Pag, Cres, Olib, Sestrunj, Molat, Korčula, Prvić. Sudar bliskih i vaporom nepovezanih svjetova, susret ljudi koji imaju slične probleme i zajedničke ciljeve.

– Nismo sami. Ovaj izlet je to trebao dokazati, da nismo izolirani i da na svakom otoku ima ‘ludih’ – govori nam Maja Jurišić sa Šolte, predsjednica Pokreta otoka, koju je Mladenka, šefica dočeka ove karavane u prečkom kafiću Luna, opisala riječima: – Maja je bila na svim otocima i ‘oće spojiti sve te otoke zajedno, da se udružimo u jednom zajedničkom boljem životu.

Bolji život. Konkretnije – neraseljavanje i povratak na otoke, taj je cilj postavljen na pijedestal svih nastojanja Pokreta, što je dugotrajan proces s neizvjesnim završetkom. Strategija se, međutim, ne temelji na velikim riječima, nitko među okupljenima na Mihovilu ne misli da će uz bevandu i ležerno druženje na papir u trenu staviti rješenja svih problema. Pojmovi poput održivost, EU fondovi, projekti, investicije ili financiranje izgovaraju se s dozom opreza, budući da je misija Pokreta pomagati otocima krenuvši od “sitnica” koje život znače. Veći broj brodskih linija, dućani, liječnici, poštari, samozapošljavanje, potpore… Znaju o čemu pričaju, većina okupljenih na brodu živi na otocima cijelu godinu ili barem dobar dio godine. Najekstremniji u tome je Boško Matošić koji se skrio u izoliranoj i usamljenoj uvali na Šolti. – Imam sve što mi treba, a struja i voda mi dolaze s neba – reći će Boško.

– Živim s pedesetak umirovljenika, nisko obrazovanih i visoko religioznih – priopćio je Denis Klevasa Oliba, čovjek zaslužan što je putovanje Pokreta otoka od Zadra do Dugog Otoka postalo hi-tech izlet. Njegove bežične slušalice omogućile su nam da se bezbrižno sunčamo na palubi broda i slušamo sve što se u blagovaonici govori u mikrofon.

Pokret otoka, koji se u žarište javnosti probio tijekom rasprave o Zakonu o koncesijama, planira komentare, edukacije, savjetovanja, javne tribine, radionice, pritiske te amandmane i na Zakon o otocima, kao i na Zakon o pomorskom dobru. Čeka ih, ne znamo jesu li toga sad svjesni, i Zakon o financiranju lokalne, područne i regionalne samouprave, koji će uskoro doći na prvo čitanje u Sabor, a kojim se planira uzeti otočnim općinama i gradovima 16 posto udjela poreza na dohodak. A time će, kažu kritičari, financirati uhljebe u nerazvijenim općinama na kopnu, koje postoje samo da bi se uhljebi uhljebili.

– Pokret je dosta kompleksan, jer je on mreža svega. Niti isključivo povezuje ljude koji se bave kulturom ili malim poduzetništvom, a niti je nekakav savez udruga. Pokret otoka povezuje ljude koji imaju emociju prema otoku, odnosno ljude koji žele napraviti promjenu. Tako da će sve te aktivnosti, koje vode prema našem cilju, ovisiti o onim pojedincima koji nose određene vještine i znanja čime će kreirati mikrosustave oko sebe – kaže nam Maja Jurišić.

Ploveća karavana “Čujemo li se?” približavala se Preku. I čuli su se. Splitski aktivist Robert Pilipović najviše, pa i Luka Matulić s Molata zvani Lui, momak s gitarom i omiljenom pjesmom “Kad pijem vino, ja pijem rose…”. Čuo se i uporni Pepe Kalafot sa svojim pjesmama, a imao je po jednu prigodnu za svaku priliku. I razumjeli su se, što je bio jedan od eksperimenata ovog putovanja – kako otočani sa svim svojim dijalektima zapravo mogu komunicirati. Pepe je to jednostavno objasnio: “Moja poezija je body-poezija“. A govor tijela govorio je sve, ljudi koji se do jučer nisu ni poznavali, već su na pola puta do Ugljana funkcionirali kao da se znaju stotinu godina.

– Puno nam je draža kvaliteta nego kvantiteta. Ne pucamo na to da imamo ogromno članstvo, bitna nam je baza, aktivno članstvo, radnici, a ne statisti. Pokret otoka je prilika za osobni razvoj – objašnjavala nam je predsjednica, koja zazire od titule “velikog vođe”, ali plebiscitarno je zaključeno da joj odlično ide. – Bitno je da se podrška daje onim pojedincima koji zaista imaju volje i snage za djelovanje na samom otoku – reći će.

Pokret otoka ima i tu neopipljivu, gotovo metafizičku crtu koja ih razdavaja od većine aktivističkih i sličnih “ćelija”. Prijateljstvo, na tome se inzistira. – U procesu djelovanja oko Zakona o koncesijama smo malo stisli ručnu, jer su u Pokret ulazili ljudi iz krivih interesa. Tako da ima aktivista kojima sada baš i nismo simpatični, ali ispalo je dobro, jer bismo inače bili u međuljudskim problemima – govori Maja, koja je svog zamjenika pronašla u Andri Nigoeviću, dugokosom Bračaninu koji je cijelo vrijeme tvrdio da ne voli javno govoriti, mada ga je teško bilo odvojiti od mikrofona.

U Preku su ih dočekali lokalni pjesnici, rakija i fritule. U Malom Ižu klapa Mali Iž (imaju i CD!) zapjevala im je već na rivi i ponudila ih đumbirovačom, tortom od sira i domaćicama. Maja i Andro su govorili, Pepe recitirao, a pridružio mu se i Branimir Tauzer iz Kolana na Pagu, Lui je uzeo gitaru i počeo onu “…kad pijem vino, ja pijem rose…”. Čule su se, očekivano, i pjesme starog poznanika TRIS-a, aktivista i pjesnika iz Bola, Ivice Jakšića Čokrića – Puke. U Sali su otočki aktivisti došli već dobro raspoloženi. Turista, osim ponekog nautičara koji se skrio od bure, više nije bilo, mada Pokret ima plan i za njih.

– Želja nam je osvijestiti i turiste, odnosno njihovu ulogu na otocima kroz local expirience uslugu. U smislu da bi na svakom otoku postojale autohtone osobe, ne vodiči, koji bi im trebali pričati o životu na otoku kakav stvarno jest. Tako bi se možda vratio onaj odnos između gosta i domaćina u kojem se na turiste ne gleda kao na hodajuće eure, već bi se stvarala dugotrajna prijateljstva. Neka turisti budu svjesni da oni nas jedu, ne zato što nas žele pojesti, nego su postali mašina koja praktički konzumira otok više od nas samih – pričaju nam čelni ljudi Pokreta otoka koji je, sasvim prikladno, osnovan prije dvije godine u Domu sanjara u Velom Grablju na Hvaru.

A u Salima – tovareća mužika. I to Pulići, njihov podmladak. Jedan vrhunac. Drugi je bio koncert lokalnog blues-rock benda Fish Factory koji je za “pokretače” nastupio u Gradskoj knjižnici. Autorski bend nastupio je bez bubnjara koji, ako je vjerovati (a nije baš) njihovom pjevaču i frontmenu Motki, u Švedskoj snima porniće. Pjesme su dakako na saljskom dijalektu, i svaka “klizi” po planu i programu, jedino što ni za jednu nisu još aranžirali završetak. Nitko ne zna kad je kraj, Motka naprasno zaustavlja jednog i drugog gitaristu. Ovacije.

– Znate li onu “Kad pijem vino, ja pijem rose” – upitat će Lui.

– Cesta nam je more, semafor lanterna / Vidimo se jokon, a prid jugon misliš da bi moga prkosit skokon – nije se dao Pepe, čiji je stih ipak ostao neuglazbljen te večeri.

No, ispalo je da je bio prorok, buru je jutro poslije zamijenilo jugo. Transparenti za završni performans na zadarskim orguljama ispisivali su se na rivi u Salima uz Gegu, Šo! Mazgoon i Kopito u zvučnicima, a i Lui je konačno došao na svoje. Parole su se smišljale na licu mjesta, a mi smo sakupljali zadnje informacije za ukupni dojam o družini među kojom smo se našli. S nama su na ovom putovanju, dakle, bili predstavnici mjesnih odbora, ugostitelji, predsjednici udruga, pjesnici, studenti, aktivisti, grafičari, ilustratori, pa i zaposlenici razvojnih agencija poput Tanje Kremenić sa Cresa.

– Mentalni sklop se treba promijeniti – objašnjavao nam je Josip Šalov sa Sestrunja svoje razloge članstva u Pokretu otoka. – Otok ne čine samo škrape, masline i smokve, nego ljudi.

Pokretu otoka (kojeg smo u međuvremenu od milja nazvali Okret potoka), shvatili ste već, u fokusu su ljudi. Kreativni, iskreni, jednostavni i autentični. S parolom “Ako nećemo mi, tko će?” krenuli su u nedjelju s Dugog Otoka prema Zadru u još jednu prosvjednu akciju, ali i prema vlastitoj aktivističkoj budućnosti u kojem je buđenje svijesti kod pojedinaca primarni cilj. Puno je već i učinjeno; Splitsko-dalmatinska županija, kao i Ministarstvo regionalnog razvoja stavljaju njihove članove u odbore i radne skupine, njihovo mišljenje postalo je relevantno, a i mediji su ih prepoznali kao ozbiljnu aktivističku, nevladinu organizaciju.

Sad znate, a ako vam je malo, imate i otoci.eu.

A sad znate i za najpoznatijeg jadranskog pjesnika. On je, ako – jel’te – netko nije dosad čuo za njega… Pepe Kalafot iz Komiže!

IZVOR : tris

Fotogalerija Gorana Šimca: