Alarmantno je zazvučao podatak da čak 20 posto pretile djece ima otok Brač. Kako je ova brojka “upalila” crveno svjetlo, odmah se krenulo i s dva odvojena projekta, no itekako utkana jedan u drugi.

Jedan je projekt “Kohortna studija rođenih na istočnojadranskim otocima” koji provodi Institut za antropologiju, odnosno suradnica Dubravka Havaš Auguštin, a drugi projekt koji provodi nutricionistkinja Olja Martinić u suradnji s Gradom Supetrom, Lokalnom akcijskom grupom Brač, te Osnovnom školom Supetar i Dječjim vrtićem Mrvica iz Supetra.

Upravo potonji projekt, radnog naziva “Brački Herkul”, svoju prvu akciju imao je prvog dana škole – jučer. Učenicima, uključujući one koji su jučer krenuli u prvi razred, te onima nešto starijima podijeljeni su leci o zdravoj prehrani u kojima se upozorava na pretilost.

“što je pretil” – Što je to pretil – zasuli su školsku pedagoginju Andreu Kaštelan pitanjima školarci, očito nesvjesni da je višak kilograma samo okidač za razne bolesti, dok im se pojašnjavalo kako Coca-Cola, pizza, čipi-čips, razne čokoladice i bomboni baš i nisu dobar izbor za školsku marendu.

– Evo vidite, djeca na Braču, ovdje u Supetru, imaju isti ritam života, iste navike kao i djeca na Hvaru, no dok se kod njih pretilost mjeri od devet do deset posto, ovdje je čak dvadeset posto. To je brojka koja zabrinjava s obzirom na to da nije statistički primjerak nego rezultat istraživanja doktora školske medicine i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Trebamo sada istraživanjem koje će trajati otprilike tri godine uvidjeti zbog čega su nam djeca sve deblja i deblja. Pa pozivam i trudnice da se odazovu i sudjeluju u projektu s obzirom na to da će antropolozi pratiti ponašanje majke i ploda, sutra rođenog djeteta – uvela nas je u priču voditeljica projekta Olja Martinić dok je učenicima dijelila letke.

tjelovježba – Ja vam treniram nogomet, karate i vaterpolo. Jutros sam pojeo sendvič i žitarice. Volim puding, sve čokoladno, ali kod kuće pazimo na prehranu. Baš mi i ne daju puno slatkiša – brzinski nam je svoj meni izdiktirao Kajo Zago koji ima 10,5 godina.

– Znamo da ima debele djece, iako nismo znali što je to pretil – dobacuje nam grupa petaša dok nam dvije petašice, Matea Holdik i Martina Škorić, obje 11-godišnjakinje, otkrivaju svoj izbor za doručak prvog ovogodišnjeg dana škole.

– Maslo i kruh. Za marendu imam sendvič. Pazim vam ja na prehranu – pojašnjava Matea, a Martina dodaje:

– Ponekad vam i mi uzmemo pizzu, no mame nam uvijek govore da je voće najbolje…

I tako su bračka, bolje reći supetarska djeca, njih 391, koliko ih je ove godine sjelo u klupe matične škole u Supetru, te područnima u Nerežišću i Sutivanu, dobila prvu lekciju, odnosno letak o tome kako bi se trebalo hraniti, da bi trebalo birati voće, a ne brzu hranu i grickalice, da bi trebalo piti vodu umjesto preslatkih sokova. Sada slijede i radionice za djecu i roditelje, te bake.

– Organizirat ćemo i grupe za tjelovježbu u novoizgrađenoj sportskoj dvorani za školarce, kao i vježbe prilagođene za mališane vrtićkog uzrasta na uređenom dječjem igralištu uz vrtić Mrvica. Kao četvrti grad u Hrvatskoj u kategoriji manjih gradova u vrhu smo po izdvajanju za sport, 18 posto proračuna – iznijela nam je nove brojke gradonačelnica Supetra Ivana Marković koja je žurno reagirala na ovaj problem, pa će aplicirati i na EU fondove za sredstva za projekt.

doručak u vrtiću – Ja sam jutros pojeo jogurt. To je dobro, zar ne – naše “ozbiljne” razgovore dječački milo prekinuo je šestogodišnji Maks Nonvielleri, prateći odrasle koji su došli i u vrtić Mrvica provjeriti što to mališi jedu za doručak.

Pa se Maks odmah, kao i ostala 23 mališana u grupi odgojiteljice Marije Vuković, uključio u razgovor i pojašnjenje zašto je voće – zdravo.

I ono zeleno, kuhano – blitva, na primjer – što baš i ne vole, ali moraju jesti da sutra budu velikiiii…