UDRUGA SUNCE - Arhuška konvencija

Arhuška konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđa u pitanjima okoliša

Arhuška konvencija svakoj državi potpisnici nalaže da postulate sudjelovanja javnosti prenese i inkorporira u domaće zakonodavstvo, nije prihvaćen ni jedan pravni komentar Udruge Sunce Split, u kojem se ukazivalo na sustavne probleme u provedbi Konvencije.

Kronologija događaja

Kao rezultat shvaćanja važnosti glasa građana prilikom donošenja odluka o okolišu, 25. lipnja 1998. godine, u danskom gradu Aarhusu, potpisana je Arhuška konvencija koja počiva na načelima triju stupova – pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti prilikom donošenja odluka važnih za okoliš i pristupu pravosuđu. Odredbe Konvencije nalažu svakoj državi potpisnici da postulate sudjelovanja javnosti prenese i inkorporira u domaće zakonodavstvo na način da zakonodavac stvori pravni okvir koji će biti razumljiv svakom građaninu i jednako vrijediti na cijelom teritoriju.

Izvješće  o provedbi Arhuške konvencije

Provjeru pravilnog prijenosa ciljeva Arhuške konvencije osiguravaju i periodična izvješća o provedbi Konvencije, koja je RH obvezna dostaviti tijelima Konvencije. U tim izvješćima RH je dužna prenijeti status poštivanja prava koja Konvencija osigurava u području zaštite okoliša.

Tako je prijedlog teksta Izvješća za period 2017.-2021. stavljen na dispoziciju građanima preko portala e-savjetovanje u ožujku 2021. godine. Udruga Sunce svojim komentarima ukazala je na neke od sustavnih problema u provedbi postulata Konvencije.

Komentari

• Nedovoljna osposobljenost građana za korištenje pravnih alata za dobivanje relevantnih informacija o okolišu te inercija javnopravnih tijela da naprave korak više u pružanju pravne pomoći u tom smislu- PRIMLJENO NA ZNANJE
• Nedonošenje podzakonskih akata koji bi osigurali efektivnu implementaciju Konvencije u RH zakonodavstvo - Uredba o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08, u daljnjem tekstu: UISJ) morala je biti donesena u roku od godine dana od dana stupanja na snagu novog Zakona o zaštiti okoliša (ZZO), sukladno čl. 268 istog Zakona. Taj rok (srpanj 2014.) je odavno prošao, a u okolišnim postupcima do danas se primjenjuje Uredba koja nije usklađena s ZZO-om koji je na snazi, a u međuvremenu je mijenjan nekoliko puta.- NIJE PRIHVAĆEN
• Paušalno uključivanje javnosti u procese sudjelovanja i radne skupine bez stvarne volje i interesa da se izražena mišljenja procesuiraju i inkorporiraju u odluke.- NIJE PRIHVAĆEN
• Nepružanje potpunih informacija u upravnim postupcima zaštite okoliša.- NIJE PRIHVAĆEN
• Praksa neodređivanja privremenih mjera od strane sudova kojima se stavljaju van snage odluke u okolišu koje su izazvane tužbom, a čija bi daljnja provedba mogla prouzrokovati štetu u okolišu (ukoliko se nastavi primjenjivati dok spor traje).- NIJE PRIHVAĆEN
• Izmjene Zakona o upravnim sporovima koje su „uvele“ plaćanje troškova upravnog spora prema načelu uspjeha u parnici, iako je na jednoj strani uvijek RH sa svojim proračunom, a na drugoj građanin ili skupina građana. (Dotadašnja praksa je bila da svaka stranka snosi svoje troškove, upravo radi neravnomjerne raspodjele moći u sporu.)- NIJE PRIHVAĆEN

Proces konzultacija s građanima za V. Izvješće o provedbi Aarhuške konvencije upravo je dovršen i svi istaknuti komentari odbačeni su izrazima „Primljeno na znanje“ ili pak „Nije prihvaćen“.

Zaključak

Obrazloženja zašto se neki od gore navedenih komentara ne prihvaćaju, navedena su paušalno. Doseg je bilo citiranje zakonskih odredbi, kojih smo itekako svjesni. Međutim, poanta u procesu sudjelovanja javnosti je pronalaženje rješenja za unaprjeđenje zakonodavnog okvira u službi sudjelovanja javnosti u okolišnim pitanjima i prenošenje duha Konvencije u naš pravni sustav.

Cilj provedbe konzultacija s javnošću na nacrt Izvješća ne bi trebalo biti kategoričko odbijanje svakog stava suprotnog tekstu navedenom u Izvješću, kao ni blokiranje progresa korištenjem moći.

Naprotiv,suradnja je ključ uspjeha. Iako je civilno društvo naviknuto na ovakav pristup, u ovom slučaju on je nedopustiv i opasan. Zašto? Upravo zato što se radi o dokumentu koji revidira primjenu krovnog propisa koji osigurava sudjelovanje javnosti u donošenju odluka koje se tiču okoliša - Aarhuške konvencije, a koji po svojoj snazi predstavlja akt iznad zakona u RH, a odmah ispod Ustava.

Ako se proces sudjelovanja javnosti za ovako važan dokument provodi na paušalan način, nije preuveličavanje zaključimo li da se na lokalnim razinama (primjerice donošenje odluke o nasipavanju obale u duljini iznad 50 metara) postupak konzultiranja s javnosti neće niti provesti.

___________
Izvor: Udruga Sunce
Naslovna fotografija: Pexels.