Prepoznatljivi zvukovi Dugog otoka odjeknuli su na 43. Međunarodnoj smotri folklora u Pragu, gdje je skupina iz Sali predstavila tradiciju nastalu iz ribarskog života, otočnih običaja i pomorske svakodnevice
Zvukovi roga, bubnja i šumpreša, koji desetljećima čuvaju duh starih Saljana, ovih su dana stigli i do Praga. Saljska Tovareća mužika nastupila je na 43. Međunarodnoj smotri folklora, predstavljajući običaje i glazbenu posebnost Dugog otoka pred međunarodnom publikom.
Njihova glazba nije nastala prema pravilima klasičnog muziciranja, nego iz otočne svakodnevice. Svaki instrument nosi dio priče o životu uz more: rogom se nekada signaliziralo na moru i u magli, bubnjem prenosile poruke, a šumpreš je davao ritam neobičnoj glazbenoj pratnji.
Od batarele do prepoznatljivog simbola Sali
Tovareća mužika nekada se nazivala Batarela i imala je posebno mjesto u društvenom životu mjesta. Riječ je o običaju stvaranja buke različitim predmetima i improviziranim instrumentima, kojim su otočani u dugim zimskim noćima tjerali zle duhove, zabavljali se i šalili na račun svojih sumještana. Batarela se posebno vezivala uz ponovno sklapanje brakova udovaca i udovica.
Prekretnica u nastanku današnje Tovareće mužike dogodila se 1959. godine. Nekoliko mladića na saljskom portu doznalo je da se u mjestu održava velika batarela povodom vjenčanja Paškvale, stare cure. Brzo su se okupili, uzeli svoje instrumente i krenuli prema selu postrojeni u dva reda, poput limene glazbe. Svirali su poznatu koračnicu i pjesmu „Šjora Mare”.
Već 16. kolovoza iste godine nastupili su u svečanom mimohodu drugih Saljskih trka tovarov, manifestacije iz koje su se razvile današnje Saljske užance. Njihov nastup zamijenio je tada već zamrlu limenu glazbu, a duhoviti Saljani dodijelili su im ime po kojem su poznati i danas – Tovareća mužika.
Izvor: morski.hr
Naslovna fotografija: Facebook