Prošlo je točno 129 godina otkako su, 30. prosinca 1894. godine, na Jadranskom moru u Otrantu, u 5 sati navečer, Anton Bonačić – Krešić, Nikola Anić, Stipan Avijani, Antun Žuvić i Luka Marinković Luškar, preživjeli strašnu oluju.
Kao zahvalu Sv. Josipu “koji ih je oslobodio”, dali su izraditi ovu zavjetnu sliku, čija reprodukcija danas čini dio postava novog Interpretacijskog centra maritimne povijesti Milne i nastavlja pričati priču o bogatoj
maritimnoj baštini ovog kraja.
Istaknuto geslo „ploviti je nužno, živjeti nužno nije“ sažetak je otočne pomorske filozofije brodara i pomoraca koji stoički prihvaćaju izloženost pogibeljima mora, a uključuje i svijest o prolaznosti koja je izvan ljudske moći i svojevrsni fatalizam, kao i ufanje u vjeru i moći svetih zaštitnika kojima se posvećuju ex vota i zavjeti.
Zavjetna slika zrcalo je milnarske pomorske tradicije brodovlasničkih obitelji u vremenima kad je Milna svojim brodovljem povezivala Sredozemlje u plovidbama u kojima su se mogli izgubiti brod, teret i život te ostaviti za sobom dug i dosuditi siromaštvo obitelji.
Na tim slikama iznimno su dragocjeni natpisi darivatelja. Sažeto, nadnevcima, mjestima havarije i osobnim imenima koja prepoznajemo u genealogiji mjesta pobuđuju empatiju prema proživljenoj stravi onih koji su se nalazili na pučini od Ledenog mora na sjeveru Europe do Turske i kikladskog otočja.
Ova, i mnoge druge zavjetne slike pripadaju iznimnom korpusu sačuvanih zbirki pomorskih zavjetnih slika na Jadranu. Milnarska zbirka je skromna i njezina suština nije u umjetničkoj vrijednosti već u gesti darivanja i zavjeta te pripada tradiciji velike i mistične mediteranske kulturalne teme. Kao reprodukcija, ova zavjetna slika sada krasi i novi Interpretacijski centar maritimne povijesti Milne na Braču!
Projekt je odobren na natječaju LAGUR-a Brač, a sufinanciran je sredstvima iz Europskog
fonda za pomorstvo i ribarstvo.
Izvor i foto: press
