U intervjuu s Glasom Slavonije, prof. Neven Duić ističe kako fosilna goriva nisu dugoročno održivo rješenje.
Prošlo je više od godinu i pol dana otkako je predstavljena Studija deplinofikacije Republike Hrvatske, izrađena pod vodstvom prof. dr. sc. Nevena Duića s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Ova studija, kreirana za Zelenu akciju, otvara pitanja o budućnosti hrvatskog energetskog sektora i mogućnosti zamjene plina s obnovljivim izvorima energije.
Ciljevi studije i potreba za raspravom
Iako cilj studije nije bio pokrenuti proces deplinofikacije, već potaknuti raspravu o tom procesu, ona je pokazala kako je tehnički izvedivo i ekonomski isplativo preći na obnovljive izvore do 2035. godine. Studija je izazvala veliku pažnju, osobito unutar energetskog i plinarskog sektora. Nakon početnog šoka i otpora, uslijedila je diskusija, a potom i promjena stava prema plinu. Unatoč stagnaciji potrošnje plina u 2023. godini, još uvijek nema jasnih indikacija o dugoročnom smanjenju ulaganja u plinske tehnologije.
Promjene na europskoj razini, poput uključivanja plinskog grijanja u sustav trgovanja emisijama, očekuju se do 2026. godine, što će dodatno poskupiti korištenje plina. Tada će započeti masovnija zamjena plinskih bojlera, a Hrvatska će morati ubrzati tranziciju prema održivijim oblicima grijanja.
Održivi razvoj energetike i sigurnost dobave
Održivi razvoj energetskog sektora podrazumijeva smanjenje negativnog utjecaja na okoliš, posebno u kontekstu klimatskih promjena, ističe prof. Duić. Fosilna goriva nisu dugoročno održiva jer doprinose porastu temperature, stoga ih je potrebno brzo zamijeniti obnovljivim izvorima. Također, energetska neovisnost važan je stup sigurnosti. Ovisnost o jednom energentu, poput plina iz Rusije, pokazala se rizičnom. S druge strane, obnovljivi izvori energije, poput sunca i vjetra, ne samo da su održiviji, već su postali i cjenovno povoljniji od fosilnih goriva, rješavajući pritom i problem sigurnosti dobave.
Vodik – ključni element europske strategije za dekarbonizaciju
Europska unija donijela je strategiju za vodik s ciljem dekarbonizacije teško dekarbonizirajućih sektora, poput industrijskih sirovina i dugolinijskog transporta. Prema prof. Duiću, ova strategija je ispravno usmjerena, iako se suočava s pritiscima plinskog lobija. Ključna je masovna proizvodnja elektrolizatora, koja bi do 2030. godine trebala dovesti do stvaranja konkurentnog tržišta za zeleni vodik. Hoće li EU uspjeti u svojim ambicioznim ciljevima ovisi o brojnim tržišnim faktorima, no strategija pruža jasne smjernice za budućnost.
Hrvatska i nužnost energetske samodostatnosti
Hrvatska ima veliki potencijal za prelazak na 100 % obnovljive izvore energije. „S bogatim resursima vjetra i sunca, uz postojeću hidroenergiju i biomasu, Hrvatska bi mogla brzo postati energetski neovisna“, naglašava Duić.
Međutim, trenutna Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske, pod pritiskom plinskog lobija, više ne zadovoljava potrebe današnjeg tržišta. Gradnja vjetroelektrana praktično je zaustavljena, iako bi se godišnje trebalo priključivati 400 MW novih kapaciteta. S druge strane, ugradnja fotonaponskih sustava blizu je planiranih ciljeva, no dizalice topline zaostaju jer se i dalje favorizira plin.
Što se tiče elektrifikacije prometa, Hrvatska se suočava s ozbiljnim zaostajanjem u odnosu na ostatak Europske unije. „Ovaj manjak razvoja uskoro će negativno utjecati na turizam, jer će obitelji koje putuju električnim vozilima sve češće birati destinacije koje su prilagođene njihovim potrebama, a Hrvatska bi mogla postati zemlja koja se zaobilazi“, zaključuje Duić.
Uz prave korake i strateške odluke, Hrvatska može iskoristiti svoje prirodne resurse kako bi postala lider u energetskoj tranziciji te osigurala održivu i sigurnu energetsku budućnost.
_______________________________________
Izvor: glas-slavonije.hr