Dr. Andrej Sovinc je profesor na slovenskom Fakultetu za matematiku, prirodne znanosti i informacijske tehnologije Univerziteta Primorska, koji na katedri za bioraznolikost predaje predmete Očuvanje kopnenih ekosistema, Zaštićena područja i održivo korištenje.
Autor je brojnih knjiga i jedan od vodećih stručnjaka u području životne sredine u Europi, a posjeduje i značajno iskustvo u planiranju, uspostavljanju i upravljanju zaštićenim područjima / Natura 2000 ovlastima i obnovi staništa - prenosi green.hr
Također, aktivan je u očuvanju prirode na međunarodnom nivou, gdje je, npr. koordinirao IUCN europskim akcijskim planom (IUCN je međunarodna unija za očuvanje prirode) i od 2012. godine koordinirao europskom mrežom od više od 700 stručnjaka u okviru IUCN komiteta za zaštićena područja.
Makroregionalna Strategija EU-a za jadransku i jonsku regiju (EUSAIR) pokrenuta je u listopadu 2014. godine, a uključuje četiri države članice EU-a (Hrvatsku, Grčku, Italiju, Sloveniju) te pet ne-članica (Albaniju, Srbiju, Crnu Goru Bosnu i Hercegovinu i Sjevernu Makedoniju).
Jadransko-jonska makroregija, u kojoj živi 70 milijuna ljudi, ima koristi od povećane suradnje država sudionica EUSAIR-a kroz četiri ključna područja (stupa): plavi rast, promet, kvaliteta okoliša i održivi turizam.
EUSAIR se nadovezuje na 15-godišnju suradnju unutar Jadransko jonske inicijative i Pomorsku strategiju za Jadransko i Jonsko more Europske komisije iz studenog 2012. godine.
.
Dr. Sovinc, veoma cijenjeni predavač i ugodan sugovornik, predstavio je studiju pod nazivom “Analiza zaštićenih morskih područja u EUSAIR-u i prijedlozi korektivnih mjera” EUSAIR zainteresiranim stranama za Jadransko-jonsku regiju odgovornim za kvalitetu životne sredine.
Događaj je pružio priliku za intervju s Dr. Sovincem koji je otkrio alarmantno stanje svjetskih mora, pri čemu ni mora u Jadransko-jonskoj regiji nisu izuzetak. Ova druga imaju najmanji udio zaštićenih područja među svim regionalnim morima u mediteranskoj regiji.
U nastavku pročitajte intervju s Dr. Sovincom:
EU Strategija za zaštitu bioraznolikosti 2030 postavlja ambiciozan cilj za uspostavljanje transeuropske mreže prirodnih područja na kopnu i moru, uključujući pravnu zaštitu za najmanje 30% kopna, uključujući kopnene vode i 30% mora unutar Europske Unije, od kojih će jedna trećina ili 10% kopna i 10% mora biti strogo zaštićena područja.
Svakako, UN konvencija o biološkoj raznolikosti je međunarodni pravni instrument za očuvanje bioraznolikosti, održivo upravljanje njegovim komponentama i pravednu podjelu koristi koje proizilaze iz upotrebe genetskih resursa, koju je ratificiralo 196 zemalja.
Zemlje članice EU imaju dužnost da na svojoj teritoriji uspostave sistem pravne zaštite prirodnih područja na kopnu i moru, uključujući i zaštićena područja na nacionalnom nivou (nacionalni i pejzažni parkovi, prirodni rezervati…), ekološke mreže poput Natura 2000, kao i ostalih oblasti koje efektivno doprinose očuvanju bioraznolikosti.
Natura 2000 je europska mreža biološki najvrjednijih lokacija, utvrđenih na osnovu znanstvenih kriterija. Zemlje članice imaju obavezu da održavaju uvjete za osiguravanje uvjeta koji održavaju populacije određenih vrsta i stanje njihovih staništa na nivou koji omogućava njihovo očuvanje. EU ne propisuje na koji način će zemlja članica ostvariti ciljeve očuvanja u Natura 2000 područjima, ali zahtijeva da ciljne vrste i staništa u tim područjima budu očuvane. U Sloveniji je, na primjer, država pripremila Program upravljanja mrežom Natura 2000, koji određuje ciljeve i mjere za svako Natura 2000 područje, kao i načine za postizanje ovih ciljeva.
TENN, s druge strane, uključuje zaštićena područja na nacionalnom nivou, kao što su nacionalni i pejzažni parkovi, rezervati prirode, ekološke mreže kao što je Natura 2000, i druga područja koja efektivno doprinose očuvanju bioraznolikosti. Važno je da su direktive EU obavezujuće i za one zemlje koje su tek na putu ka EU. U EUSAIR regiji to su Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Albanija.
Na kopnu, mogućnost održivog raspolaganja prirodnim resursima u zaštićenom području i razvoj lokalne zajednice, na primjer u slučaju stočarstva, se značajno razlikuje od ribolova u moru. Stočarstvo nije dio prirodne bioraznolikosti; već uzgojene životinje, u dijelu svog života, koriste pojedinačne komponente prirodne bioraznolikosti (na primjer, da pasu travu).
Riba je, s druge strane, dio prirodne bioraznolikosti tako što direktno smanjuje višak obilja ključnih prirodnih vrsta kroz ribarske mreže. Na nekim mjestima su riblje populacije u moru već toliko opustošene, da nema drugog efikasnog rješenja osim uspostavljanja strogo zaštićenih područja u kojima je ribolov zabranjen, kako bi se razvila jata iz kojih se ove životinje mogu širiti.
Vrijednost strogo zaštićenih područja u morskoj sredini je nekoliko puta veća od vrijednosti manje strogo zaštićenih područja na kojima je ribolov dozvoljen
Također, nedavne studije otkrivaju da djelomično zaštićena područja stvaraju iluziju zaštite i troše oskudne resurse za očuvanje, ali daju male ili nikakve socijalne ili ekološke benefite. Nasuprot tome, potpuno zaštićena područja imaju više ribljih vrsta i biomase, koje javnost dobro razumije, podržava i cijeni.
30/10 je cilj Europske Unije. 30% mora u EU će biti zaštićeno do 2030. godine. Naravno, pojedinim zemljama će biti teško dostići ovaj cilj, uglavnom zbog karakteristika vlastitog dijela mora (na primjer – kratke obale i male površine mora), ali sve zemlje trebaju ostvariti ovaj cilj.
Cjelokupna mreža zaštićenih morskih područja u EUSAIR regiji, koja se sastoji od nacionalnih zaštićenih morskih područja i Natura 2000 mreže morskih područja, čini 3.57% EUSAIR morskih područja. Od toga je samo 0.07% mora u EUSAIR regiji u režimu stroge zaštite.
Nema lakog odgovora na ovo pitanje zato što se zaštićena morska područja razlikuju po pitanju lokacije, veličine i sl. Ovi parametri definiraju neophodne resurse za efikasno upravljanje ovim ovlastima. Glavne aktivnosti za upravljanje zaštićenim morskim područjima su, na primjer:
.
Mnogo je faktora, među kojima ističemo ribarstvo, turizam, pomorski promet, zagađenje na moru i kopnu, kao i urbanizacija i korištenje zemljišta. Globalne promjene, posebice klimatske promjene i zagađenje predstavljaju dodatno opterećenje na morsko okruženje.
Ključno je da se u biološki najvrjednijim područjima uspostave kopnena i zaštićena morska područja. Također, da obuhvaćaju sve ekosisteme, staništa i vrste, da se njima dobro upravlja, međusobno povezuju zelenim i plavim koridorima – za područja koja nisu zaštićena, ali imaju visok stupanj očuvanja prirodne sredine – i da imaju dovoljnu podršku politike i javnosti.
U suštini, ne možemo reći da je svijest o važnosti očuvanja prirode veća na sjeveru u odnosu na jug i istok Europe. U svakom slučaju, Strunjan i Debeli rtić pejzažni parkovi u Sloveniji mogu biti istaknuti kao primjeri dobre prakse u podizanju svijesti o važnosti očuvanja mora i neophodnih promjena u odnosu čovjeka prema prirodi.
Turizam s jedne strane predstavlja prijetnju, a s druge priliku, a masovni turizam je, zasigurno, jedna od najvećih prijetnji za priobalni i morski svijet. Ali, ako se turizam razvija kroz održivi model, u kojem razvoj lokalne sredine ima prednost uz zaštitu prirode, pokretač za očuvanje mora, također, može biti i turizam. Primjer takvog oblika turizma je ribolov s lokalnim ribarima.
Akcijski plan bi se trebao implementirati na lokalnom, nacionalnom, prekograničnom nivou između dvije ili više pomorskih zemalja u regiji i na nivou EUSAIR-a, što bi trebalo postati platforma za promoviranje nacionalnih ciljeva, kako bi se ostvarili ciljevi određeni EU Strategijom za zaštitu bioraznolikosti 2030 – 30% zaštićenih i 10% strogo zaštićenih morskih područja.
Države moraju poduzeti hitne mjere da uspostave nova, što je moguće veća zaštićena područja i da efikasno upravljaju postojećim područjima.
Posebno su značajna strogo zaštićena područja koja bi trebalo biti povezana s plavim koridorima.
Natura 2000 mreža morskih područja treba se završiti i uspostaviti izvan teritorijalnih voda. Velika prilika za nova zaštićena područja su prekogranične ekskluzivne ekonomske zone (EEZ). Ova područja se, po definiciji, uspostavljaju i radi zaštite životne sredine, pa bi u kontekstu prekogranične suradnje zemlje s ekskluzivnim ekonomskim zonama trebale odvojiti određeni postotak ovih zona za uspostavljanje zaštićenih morskih područja.
