U četvrtoj tematskoj javnoj tribini naziva ‘’Dostupnost kulturno – umjetničkih sadržaja’’ sudjelovali su dipl. politologinja Tatjana Rau, urednica međunarodnog radijskog kanala Glas Hrvatske HRT-a, dipl. glumica Vanda Boban Jurišić iz Gradskog kazališta mladih u Splitu, prof. filozofije i komparativne književnosti Tomo Matičević te dipl. glumac Mijo Jurišić iz HNK Split

Četvrta javna tribina pod nazivom ”Dostupnost kulturno umjetničkih sadržaja održala se 26. listopada 2019. godine u Galeriji Bratske kuće u Grohotama

Projekt je sufinancirala Europska Unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj stručnog članka isključiva je odgovornost Šoltanskog glazbenog zbora ”Olinta”.
.

Osvrt Vande Boban Jurišić

Kultura i njeni sadržaji su neizostavan dio svake nacije, zapravo neizostavan dio svakog civiliziranog društva. Kultura je neizostavan dio društva u kojem obitava ali bi svojim sadržajem, između ostalog, trebala biti i odraz društva u kojem obitava. Nažalost, Hrvatska se trenutno još uvijek nalazi u trenutku “traženja” vlastitog “mjesta pod suncem” pa tako i kultura u našoj zemlji neprestalno pokušava izmigoljiti iza oblaka koji su joj nužno nametnuti zbog opće situacije u zemlji.

Veliki problem sto se tiče kulture kod nas je i jako mali postotak budžeta koji se odvaja na kulturu pa samim tim ona nikako da izadje” i diše slobodno i razvija se i nudi i pruža sve ono sto ona po svojoj definiciji i prirodi može. Osim toga, kod nas u Hrvatskoj kultura dođe kao neki “nakit” nešto sto je ukras, a ona po svojoj suštini to nikako ne bi trebala biti. Kultura i njeni sadržaji služe da bi nam obogatili život, tj, obogatili nas duhovno, dali nam odgovore na pitanja koja dugo tražimo i na koncu naveli nas na traženje pravih vrijednosti. Ali nažalost u današnje vrijeme, u našoj zemlji sve je manje sluha za istinu pa tako ni kultura sama ne može pronaći svoj pravi put do publike. Naime, veliki problem za kulturu je i politika.

Politika je grana za sebe i ne bi se ni na jedan način trebala uplitati u kulturu ali nažalost se upliće i to u gotovo sve njene segmente, to vani nije tako čest slučaj ali kod nas, a pogotovo u manjim sredinama-jeste.

Turizam je također jedna svojevrsna opasnost za kulturu. Samo iz razloga sto nisu našli zajednički jezik. Mišljenja sam da bi turistički program svih naših gradova i otoka trebao biti puno bogatiji za turiste. Trebali bismo imati svoje autohtone kulturne sadržaje i nuditi ih kroz cijelu sezonu. Ali pritom mislim na vrhunski napravljene sadržaje. Pomno osmišljene, do detalja razrađene i tipično prepoznatljive za određeno turističko mjesto. U tom slučaju bi turist otišao kući i pored toga sto se dobro kupao, jeo i pio i uživao u predivnoj prirodi, upoznao bi i tradiciju i kulturne sadržaje koji bi ga u mislima i emocijama vise vezale od dobrog vina, iako apsolutno podržavam i dobro vino! Jer kad dođete u bilo koji europski grad koji se diči velikim brojem turista, činjenica je da turisti kad dođu u neku poznatu turističku destinaciju imaju pregršt sadržaja u kojima mogu uživati, kod nas to i nije baš slučaj, ruku na srce. Ali smatram da je to opet problem nesređenosti na više razina u našoj zemlji. Medjutim nisam pobornik toga da se sve svali na nesređenu zemlju, smatram da svi moramo krenuti od sebe, i osvijestiti da budemo promjena koju želimo vidjeti u svijetu.

Kulturni sadržaj je od iznimne važnosti za lokalnu zajednicu jer je kultura ta koja nas vadi iz “vlastitih okvira” i nudi nam opciju života “izvan zone udobnosti”. A život postaje znatno kvalitetniji kad izađemo iz svoje udobne zone, s tim da nije lakši, možda je teško u početku ali nužno rastemo kroz nova iskustva, kroz istraživanje sebe, svijeta oko sebe, i tada je kultura ispunila svoju zadaću. Zato je nužno uporno ustrajati na kulturnim sadržajima iako se nekad čini toliko teško jer, nažalost, opet se moram spomenuti zemlje i financijske nestabilnosti u kojoj se nalazi i koja nužno utječe na kvalitetu života pojedinca. Tradicija je nešto sto je bogatstvo svake zemlje, svakog područja…stvari koje su se događale prije 100 godina su zanimljive u obliku građevine, slike, pisma…ali da bismo neke starinske događaje njegovali i nudili ih kao današnji proizvod svoje kulture, neke stvari treba osuvremeniti. Naravno, ovdje se referiram na kulturu u vidu kazališta. Starinske tekstove koji su dio naše tradicije ne treba zanemariti, proglasiti zastarjelima, treba ih samo osuvremeniti i približiti današnjem trenutku.

Hrvatska ima brojne umjetnike koji ne podilaze instant trendovima kao ni pomodarstvu. Brojni ljudi postoje u ovoj zemlji koji bi zaista da ih se okupi na jedno mjesto i da im da mogućnost da naprave neku istinsku promjenu zaista tu promjenu i ostvarili. Medjutim internet koji je revolucija našeg doba je isto tako i predmet brojnih problema našeg doba. Influenceri, mediji koji su uvelike opali u kvaliteti svojih sadržaja i brojne instant zvijezde su jako utjecali i još uvijek utječu na opadanje kvalitete života svakog prosječnog pojedinca(a svi smo mi zapravo prosječni pojedinci sa svojim posebnostima). I smatram da bi se trebalo vise pričati javno o lažnim životima koji nam se serviraju po internetu, televiziji, novinama…ili im jednostavno ne pridavati veliku pažnju. Jer takve stvari ne hrane ljudski duh, one ga samo zatupljuju i bacaju iz većeg savrsenstva u manje, kultura je ta koja hrani judski duh i otvara mu prostor u široke horizonte vlastite duše.”

dipl. glumica Vanda Boban Jurišić

Gradsko kazalište mladih Split

_________
Autor: Klaritac kulture SU-OL-TA
Naslovna fotografija: Klaritac kulture SU-OL-TA