Druga javna tribina ”Društveno kulturni centri u ulozi razvoja otoka” održala se 15. lipnja 2019. godine u Bratskoj kući (galerija) u Grohotama

sUdionici tribine bili su kult. antropologinja Sonja Leboš (Udruga Siva Zona, Zagreb), Nena Kolak (Savez udruga PlatFORma, Hvar) te predstavnik Općine Šolte, donačelnik Željko Zlendić.

Razgovaralo se o izazovima uspostavljanja društveno kulturnog centra, njegovog kontinuiranog postojanja i djelovanja u budućnosti.

Projekt je sufinancirala Europska Unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj stručnog članka isključiva je odgovornost Šoltanskog glazbenog zbora ”Olinta”.

.
Stručni osvrt Sonje Leboš

”Kultura na otocima sve je podređenija turističkoj ponudi. Takva situacija kreira artificijelne ”evente” koji imaju sve manje doticaja s autentičnim, a često se i autentični i izvorni običaji pretvaraju u turističke spektakle. Takva situacija je u sprezi s disparitetom načina života na otoku u zimskim i ljetnim mjesecima – dok se u ljetnim mjesecima većina stanovnika otoka posvećuje poslu i radi bezbrojne (i često neplaćene) prekovremene sate, u zimskim mjesecima
dolazi do tzv. hibernacije pri čemu su brojne aktivnosti, pa i kulturne, svedene na minimum.

Na otoku Korčuli primjećuje se velika razlika između mjesta koja intenzivno žive ljeti, a po zimi hiberniraju (poput grada Korčule) dok neka mjesta imaju uravnoteženiji odnos ljeta i zime, poput Blata ili Vele Luke. Razlog tome je što se u gradu Korčuli proširila apartmanizacija koja je skoro u potpunosti ispraznila staru jezgru od stalnih stanovnika, a po ljeti je zakrčena pretjeranom konkurencijom jednolične ponude restorana i suvenirnica.

Blato pak ne živi samo od turizma, pa svojim stanovnicima omogućava uravnoteženiji život tijekom cijele godine, a slično je i s Velom Lukom, koja ima i tradiciju zdravstvenog turizma koji može opstati tijekom cijele godine. U tom smislu društveno-kulturni centri mogu imati važnu ulogu vraćanja ravnoteže između zimskih i ljetnih mjeseci, te iniciranjem društveno-kulturne ponude koja će poticati lokalnu i tradicijsku kulturu te povezivati lokalno stanovništvo tijekom zimskih mjeseci.

Istovremeno, dok stanovnici proizvode kulturna događanja za vlastite potrebe, oni jačaju svoje identitarne poveznice i osjećaj pripadanja zajednici, što se ogleda pozitivno i u smislu turističke ponude.

Sva istraživanja u turizmu pokazuju da su turisti uvijek u potrazi za autentičnim iskustvima, a takva su moguća samo ako dolazi do interakcije s domaćim stanovništvom i autentičnim načinom života na nekom lokalitetu, koji zna sam o sebi sastaviti narativ,, priču koja je duboko ukorijenjena u povijesti mjesta, ali i koja ima živu vezu sa suvremenim stanjem i životom živućih stanovnika.

U tom smislu Šolta ima vrlo dobra polazišta. Postojanje brojnih kulturnih inicijativa, kao i postojanje društvenog doma koji svojom dobrom arhitekturom, uz manje zahvate osuvremenjivanja, stvara dobar temelj za konceptualizaciju otočkog društveno-kulturnog centra koji će održavati i poticati postojeće kulturne inicijative, i davati podstrek za pokretanje novih.

Za Šoltu je vrlo važno da postojeće inicijative usuglase svoje raznolike interese, svedu ih na najmanji mogući zajednički nazivnik, matematički izraženo, odnosno da zajednički stvore temelj na kojem će moći graditi budućnost otoka. S obzirom da postoji materijalna osnova, odnosna zgrada koja može udomiti razne inicijative, važno je samo osmisliti funkcionalan i transparentan sustav korištenja kroz koji će sve kulturne inicijative moći ravnopravno odlučivati o korištenju prostora.

Takav sustav može se oslanjati na neki statut ili drugu vrstu formalnog dokumenta koji će služiti kao okvir koji će se poštovati i garantirati red. Kako bi se održavala kvaliteta kulturne ponude, dobro je uvesti i neki sustav vrednovanja ili barem neke osnovne parametre kroz koje će se moći lakše donositi odluke o načinu korištenja prostora i financiranju kulturnih programa od strane lokalne samouprave i drugih mogućih izvora financiranja (ministarstva, zaklade, fondacije, crowdfunding i sponzorstva, samofinanciranje kroz prodaju vlastitih usluga i/ili proizvoda). No, u svaki proces potrebno je krenuti s voljom za usuglašavanjem i pronalaženjem koncenzusa, kako bi se društveno-kulturni život na otoku poticao i davao poticaja i njegovom ekonomskom boljitku.

Namjerno ne govorim o razvoju, jer ta riječ se često koristi da se dovedu neki sadržaji koji samo opterećuju krhki otočki habitat.

Također, smatram da bi za Šoltu bilo korisno da društveno-kulturni centar uključi stanovnike svih mjesta na otoku, kao i da bude nekom vrstom inkubatora društvenog poduzetništva kako bi turizam ponovno postao djelatnost koja donosi više radosti u radu, a ne samo kratkoročno i iscrpljujuće svođenje sezone na dva mjeseca u godini. Gastronomija, poljoprivreda, kultura krajolika, botanika, vernakularna (lokalna) arhitektura, zdravlje i tradicionalna medicina (ljekovito samoniklo bilje ili vrtovi ljekovitog bilja, npr.), sport, rekreacija i dr. mogu zajedno s raznim oblicima kulturnih sadržaja (glazba, kazalište, folklor, književnost, film, video, vizualna kultura, i dr.) oploditi brojna intersekcijska područja koja će omogućiti kvalitetniji život žiteljima otoka, a samim time i privlačiti posjetioce koji će htjeti stupati u interakciju s tom kvalitetom.

Šolta bi osnivanjem takvog društveno-kulturnog centra koji bi imao potencijal otočke agore mogla postati inovativnim primjerom ne samo u RH, već i na Mediteranu, pa i globalno, prema uvijek dobroj uzrečici: ”work local, think global” ”

kult. antropologinja Sonja Leboš
Udruga Siva Zona

_____________
Autor: Klaritac kulture SU-OL-TA
Naslovna fotografija: Klaritac kulture SU-OL-TA