Nekim ljudima. Glasnima. Direktnima. Emotivnima. Mojima. Ljudima koji ne šalju lažne puse i nemaju lažne osmjehe. Ljudima koji su pravi, realni. Živi. Svoji. Iskreni.
.
Njima pišem ovaj tekst. Njima teško uklopljivima. Njima ne prilagodljivima. Njima kojima nije lako plivati i bivati u svijetu koji od njih očekuje sve ono što nisu. Njima da, kao iznimke ostanu kakvi jesu.
Njima pišem ovaj tekst. Njima teško uklopljivima. Njima ne prilagodljivima. Njima kojima nije lako plivati i bivati u svijetu koji od njih očekuje sve ono što nisu. Njima da, kao iznimke ostanu kakvi jesu.
.
Nekim ljudima s porocima, sa slabostima. Sa teškim danima. Sa ljepim danima. S cigaretama, čokoladama, čašicama previše. Svima njima, kako svijet kaže nesavršenima, pomalo lošima, svima njima jer žive, onako kako treba, do kraja. Njima koji se ne libe mamurluka, loših odluka. Teških jutara. Beskrajnih noći.
.
Svima njima koji život shvaćaju kao igru i kada dobivaju i kada gube to nose, onako ljudski, bez pretvaranja, bez laži i forsiranja. Nose iskreno, jedino kako znaju i jedino kako bismo svi trebali. Nekad sa suzom. Nekad sami sa sobom. Nekad s puno njih. Na šankovima. Nekad svemu nazdrave samo. Jer znaju sve jednom prode.
.
I nema garancije da sutra postoji zato žive, punim plućima. Njima se ja divim. Njih poštujem. Njima se osmjehnem. Bez plana kao i oni još jedan dan ukradem životu.
.
S godinama sve teže razumijem ljude bez slabosti, ljude bez poroka, ljude koji su živote doveli skoro u savršenu predstavu za susjede, za rodbinu, za kumove i prolaznike. Sve manje razumijem namontirane osmijehe, odmjerene tonove. Sve točno kako treba. Nikako drugačije.
.
Ljude bez poroka. Zdrav život. Teretanu tri puta tjedno bez iznimke. Trčanje nedjeljom. Spavanje u 23 da se lijepi bude u 7. Frizeru se ide dva puta tjedno, jedan dan može i vezana kosa, više ni slučajno. Dnevna šminka je odmjerena. Kravate svezane. Košulje opeglane. I tako cijeli život. Piti ne mogu, koža od toga stari. Od sunca se može dobiti rak, od kolača višak kilograma. Pušenje sigurno ubija. Alkohol je zlo.
.
…I tako odžive i tako kratko i ograničeno vrijeme života.
.
Ja ih sve manje razumijem. I nisu mi ugodno društvo. Nisu dio svijeta koji smatram svojim. Nemaju zaigranost. Nemaju sreće ni tuge. Nemaju ludila. Nemaju u sebi čovjeka. Onog običnog. Živog. Slabog. Poročnog i ludog.
Ja ih sve manje razumijem. I nisu mi ugodno društvo. Nisu dio svijeta koji smatram svojim. Nemaju zaigranost. Nemaju sreće ni tuge. Nemaju ludila. Nemaju u sebi čovjeka. Onog običnog. Živog. Slabog. Poročnog i ludog.
.
Nemaju sve ono što život čini čarobnim. Imaju savršena tijela. Savršene predstave. Savršene stanove. Počešljanu djecu. Ali nemaju ono što je smisao. Padanje i ustajanje. Borbu. Sreću. Tugu. Promašaje. Kile viška. Čokoladu u ponoć. Ćevape u tri ujutro. Glavobolju od mamurluka. Kašljanje od cigareta. Crvenilo od sunca.
.
__________
Autorica: Milena Ulić
Fotografija: Parade.com
Fotografija: Parade.com