ODRŽIVI OTOCI – Dobre inozemne prakse zdravstvenih sustava

Objavio: mirna.dalic@islandmovement.eu - 05.11.2022. - Vrijeme čitanja: 5min

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji prosječni životni vijek u cijelom svijetu naglo je porastao u posljednjih dvadesetak godina, što sugerira da se i kvaliteta skrbi također povećava

Međutim, ljestvice svjetskih zdravstvenih sustava pokazuju da su zemlje s visokim dohotkom bolje, što nama u Hrvatskoj ne ide u korist. Također, u takvim su zemljama i zdravstveni troškovi također često vrlo visoki.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pružanje dobre zdravstvene skrbi ovisi o dostupnosti dobro održavanih i opremljenih objekata, dobro obučenog i plaćenog osoblja, infrastrukture i informacija te (da bi se sve to poduprlo) o pouzdanom izvoru odgovarajućeg financiranja.

Temu obrađuje Andrea Beader u sklopu programa ”Čovječanstvo na raskrižju: Hrvatski otoci na putu prema zelenoj tranziciji” sufinanciranog sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija.

 

Primjer dobre prakse: Norveška

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji Norveška ima jedan od najboljih sustava zdravstvene i nalazi se na 11. mjestu u svijetu po kvaliteti zdravstvene skrbi.  Zdravstveni objekti (kao što je inteligentno dizajnirana Sveučilišna bolnica Rikshospitalet u Oslu) pokazuju holistički i angažirani pristup zemlje medicini. Uobičajeno je i da se u bolnicama govori engleski jezik, što dokazuje njenu posvećenost pacijentu kao takvom, i pokušaj da mu se što prije pomogne i da što manje vremena teče u pokušavanju ostvarivanja komunikacije između pacijenta i liječnika.

Norveški univerzalni zdravstveni sustav nudi i javne i privatne usluge, a prvenstveno se financira iz poreza i doprinosa na plaće. Svaki stanovnik automatski je upisan u univerzalni plan zdravstvene zaštite u zemlji – bilo da je Norvežanin ili stranac – koji pokriva troškove nekih usluga.

.
Glavni razlog uspjeha norveškog zdravstva su dostatna državna sredstva

Ova financijska potpora znači da Norvežani imaju koristi od nekih usluga koje druge nacije nemaju. Na primjer, 70% korisnika dugotrajne skrbi u Norveškoj može primati skrb kod kuće. Pronalaženje liječnika također je općenito prilično jednostavno. Nakon što se stanovnici upišu u Nacionalni registar, dodijeljeni su lokalnom liječniku i mogu izabrati svog liječnika opće prakse s odobrenog popisa.

Sve u svemu, samo oko 10% norveškog stanovništva ima neku vrstu privatnog osiguranja, a oko 90% tih polica plaća poslodavac.

.
Primjer dobre prakse: Švedska

S gotovo 4 liječnika na 1000 stanovnika, zemlja ulaže vrlo velikodušnih 11,9% svog BDP-a u zdravstvo, što se i vidi. Njihov standard zdravstvene zaštite svrstan je na br. 23 u svijetu prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

Jednom kada se registrira u zdravstveni sustav svaki stanovnik ima pravo na skrb u okviru javnog sustava, bez obzira na zemlju podrijetla. Strani državljani izvan EU-a bez statusa rezidenta morat će razmotriti sveobuhvatno privatno zdravstveno osiguranje. Javni program, koji subvencionira vlada, ali kojim se upravlja na lokalnoj razini, pacijentima naplaćuje nominalnu naknadu. Određene skupine, poput osoba mlađih od 20 godina, dobivaju besplatnu skrb.

U usporedbi s drugim zemljama, ciljano vrijeme čekanja vrlo je razumno: konzultacije sa zdravstvenim djelatnikom isti dan i pregled kod liječnika za sedam dana. Specijalistički pregled treba obaviti u roku od 90 dana, a ne više od 90 dana nakon toga, za operaciju ili liječenje. Postoji privatni sektor, ali s kvalitetom dostupne javne skrbi većina Šveđana ne smatra da je treba koristiti.

.
Na Islandu se na zdravstvo se troši 8,6% BDP-a

Islandski univerzalni zdravstveni sustav podijeljen je na sedam lokalnih regija, od kojih svaka ima otprilike 60 lokalnih zdravstvenih centara. I za razliku od većine drugih zemalja, na otoku nema privatnih bolnica.

Iako je zdravstvena skrb na Islandu među najboljima, nije besplatna – umjesto toga, znatno je subvencionirana. Sustav se primarno financira oporezivanjem – s 85% svih zdravstvenih usluga pokriveno, a samo 15% naplaćuje naknade vlastitim financijskim sredstvima.

.
Nitko nije izostavljen

Svatko tko boravi na Islandu dulje od šest mjeseci ima pravo na državnu zdravstvenu skrb i pokriven je javnim zdravstvenim osiguranjem u zemlji – sve dok ima legalni boravak.

Ipak, ono što islandsko zdravstvo čini drugim najboljim na svijetu je to što se uglavnom svodi na odgovarajuće financiranje, dobre objekte i visoku učinkovitost. Vrijeme čekanja također je prilično nisko, zahvaljujući činjenici da postoji 3,9 liječnika na 1000 ljudi – što je jedna od najvećih brojki u svijetu.

Impresivna zdravstvena zaštita Islanda također je dio razloga zašto je zemlja uspjela održati jednu od najnižih stopa smrtnosti tijekom pandemije COVID-19.

..
Francuski sustav privatnog zdravstvenog osiguranja

S najboljim zdravstvenim sustavom u svijetu (prema WHO-u), postoji više od 1000 izvrsnih bolnica, specijalističkih klinika i centara za liječenje diljem zemlje, u kojima radi dobar udio od nešto više od 3 liječnika na 1000 stanovnika (usporedivo s zemljama poput Nizozemske i Australije).

Država troši 11,5% BDP-a na zdravstvo, a pristup liječenju je putem privatnih i državnih sustava osiguranja. Javni program, kojem nedostaje kultura dugih lista čekanja kao u nekim drugim usporedivim zemljama kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo i Kanada, izvrsnog je standarda i plaća se kroz paket plaća državljana i recipročne aranžmane s drugim zemljama EU-a.

Nedostatak je to što se mnoge tretmane morati platiti unaprijed (iz vlastitog džepa), pa se potom traži naknada od državnog osiguravajućeg društva u iznosu do 70% troškova. Zbog toga se mnogi državljani i iseljenici odlučuju za dopunu privatnog zdravstvenog osiguranja radi sigurnosti i sveobuhvatnije razine pokrića.

___________
Autor: Andrea Beader
Naslovna fotografija: Unsplash