ODRŽIVI OTOCI – Građani i zelena tranzicija: Marko Ban o projektu stvaranja održivih zajednica

Objavio: mirna.dalic@islandmovement.eu - 13.12.2022. - Vrijeme čitanja: 7min

Permakultura Dalmacija upravo ove zime provodi projekt koji se savršeno uklapa u našu temu Interesi i uloga građana u zelenoj tranziciji, a više informacija daje voditelj programa Marko Ban

Udruga Permakultura Dalmacija podsjeća nas da je ono što nas povezuje svijest da smo dio složenog ekosustava na koji možemo pozitivno utjecati.

Više o djelovanju udruge možete saznati iz prethodno održanog intervjua s predsjednikom Udruge, Marinom Kanajetom.

Marko predstavlja projekt stvaranja održivih zajednica koji za cilj ima oformiti manje timove ljudi koji će, uz njihovu pomoć, zajednički rješavati probleme koje smatraju važnim.

Intervju s Markom Banom provela je Ivka KH u sklopu teme ”Interesi i uloga građana u zelenoj tranziciji”. Tema je dio programa “Čovječanstvo na raskrižju: hrvatski otoci na putu prema zelenoj tranziciji” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.

Više u nastavku.

.

Permakultura Dalmacija nedavno je započela s projektom stvaranja održivih zajednica. Možete li nam reći o čemu se radi?

Okupili smo se u sklopu projekta Agilna otpornost zajednica kojeg sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Nositelj projekta je udruga Hrvatska Permakultura koja je za partnere osim nas pozvala još dvije udruge za koje smatra da provode uspješne primjere tranzicije na svojim područjima. Radi se o udruzi Vestigium koja to odlično radi u Zagrebu, te Udruzi za ekonomiju zajedništva u Križevcima. Mi iz Permakulture Dalmacije djelujemo uglavnom na širem području Splita, iako imamo i velike planove za Šibenik, a i neki otoci nam se sve više pokušavaju uključiti u priču.

Projekt je organiziran tako da kroz njega potičemo permakulturu i aktivizam te težimo tranziciji koja ima za cilj održivo djelovanje na manjim geografskim područjima tipa ulica, kvart, selo ili otok. Cilj nam je pokrenuti mikroprojekte u zajednici koji će okupiti slično-mišljenike koji su voljni riješiti neki problem u zajednici. Mi smo tu da im damo svu moguću podršku, ali je na ljudima u tim timovima da izguraju svoju inicijalnu ideju do projekta.

 

Na koga ciljate, kakve grupe, kakva djelovanja?

Ciljana skupina su nam ljudi koji su spremni na promjene, bez obzira imaju li 17 ili 77 godina. Bitno je da imaju svijest da smo svi mi pokretači promjene, a ne samo izvršna vlast.

Također nam je bitno da se stvaraju operativni timovi u kojima će svatko dati svoj doprinos. Najviše ciljamo na djelovanja koja će unaprijediti zajednicu u kojoj živimo i koja mogu ublažiti krize s kojima se suočavamo, bilo da su to klimatske promjene,  ekonomska ili energetska kriza. Mi kao osviješteni građani bi morali znati reagirati na te krize.

 

Predavanje u Splitu

 

Da li primarno predstavljate primjere dobre prakse iz drugih krajeva ili stvarate vlastite grupe i projekte?

Fokus je baš na stvaranju vlastitih timova koji bi gurali projekte i rješavali probleme kontinuirano. Primjere dobre prakse iz drugih krajeva ili drugih organizacija u našoj okolini predstavljamo najviše kako bi ljudima dali do znanja da se nešto može, te da imaju prilike saznati o vidljivim rezultatima.

Organizirali smo radionice kako bi sudionike potaknuli na razmišljanje o potrebama njihove zajednice. Nema niti mjesec dana da smo okupili timove, a oni već vrijedno rade na svojim projektima. Trenutno su u fazi u kojoj je dosta osmišljavanja i mijenjanja prvotnih planova. Spomenuo bi za sada dvije ideje koje su se najviše iskristalizirale, a to su banka vremena i popravci.

Banka vremena je zamišljena kao platforma na kojoj bi ljudi nudili svoje usluge bazirane na znanju, iskustvu i vještinama koje posjeduju, a zauzvrat tražili uslugu koja njima treba čisto da se izbjegne robno/novčana razmjena. U nekim manjim sredinama ovaj način suživota već postoji a nekoć je bio i izraženiji, u vrijeme kada su se puno više njegovali dobrosusjedski odnosi. Primjerice, majke iz dviju obitelji bi se organizirale tako da jedna skuha ručak za obje obitelji, dok bi druga čuvala djecu i sl.

S popravcima želimo potaknuti tematska druženja na kojima bi zainteresirani imali priliku popraviti odjeću, neki elektronički uređaj, alat i sl., a sve u cilju što manjeg gomilanja otpada.

 

Kakav je odaziv ljudi? Kakve su reakcije, mišljenja?

Odaziv je odličan – u nepuna dva mjeseca otkad smo počeli raditi na stvaranju održive zajednice pristupilo nam je više od pedeset ljudi. Reakcije su dosta dobre jer ljudi shvaćaju da u svojim rukama imaju puno veću moć nego što misle. Bit ću iskren i primijetiti da je odaziv veći kada se sluša o dobrim primjerima nego kada treba raditi u grupama. U ovom drugom slučaju većinom se radi o ljudima koji već duže vrijeme volontiraju kroz našu ili neku drugu udrugu/inicijativu.

 

Što mislite da je najveća prepreka udruživanju i djelovanju ‘od dole’? Jesmo li uglavnom pasivni i očekujemo da nam netko drugi, primjerice lokalna vlast, riješi probleme ili se bojimo neuspjeha?

Više je faktora. Generalno ljudi imaju sve manje povjerenja jedni u druge, možda i zato što sve manje vremena provodimo jedni s drugima Čak nam se to nekada čini nepotrebnim jer nam često tehnološka rješenja stvaraju lažan privid da se družimo.

Ljudi su i sve slabije informirani o mogućnostima koje im pruža udruživanje. Ne bi rekao da su problem mediji koji dosta prenose takve vijesti ili inicijative, nego da ih naprosto ne znamo “zaprimiti” kako treba, čak ni kada do nas dopru.

I definitivno je točno da ljudi žele sve više stvari na gotovo i da misle da novcem mogu riješiti sve probleme, jer im je lakše posegnuti za novčanikom nego za srcem.

 

Poticanje održive zajednice od malih nogu: Marko Ban u dječjem vrtiću na Lastovu 

 

Spomenuo si da su vam otočani česti polaznici? Misliš li da su otočne zajednice posebno prikladne za ovakve projekte?

Otočani su zadnjih godina redoviti polaznici našeg Tečaja permakulturnog dizajniranja i svake godine jedan otok izdominira ostale po polaznicima. Prije dvije godine to je bio Vis, lani Korčula, a ove godine Hvar gdje smo dobili čak četiri nova permakulturna dizajnera. Baš u Hvaru vidimo veliki potencijal za stvaranje održive zajednice jer osim ovogodišnjih polaznika tečaja s tog otoka dolazi i dosta zainteresiranih za ovu priču o održivom susjedstvu.

Međutim svaki otok na kojem imamo više permakulturista se pokazuje kao otok spreman na promjene, na kojem postoje ljudi kojima je dosadilo samo čekati na odluke velikih igrača a koje ih u većini slučajeva vode ka goremu. U otocima vidim veliku priliku jer zbog izoliranosti pružaju puno bolji prikaz kako stvarno funkcionira zajednica. I zato bi pozvao sve otočane da se pokušaju udružiti sa svojim susjedima i da počnu malim koracima poboljšavati svoju okolinu. Ako negdje zapne, tu smo da pomognemo!

__________
Autor: Ivka KH
Fotografije: Marko Ban, Permakultura Dalmacija