Jedan od poznatijih svjetskih primjera u kontroverzi koncesioniranja plaža je susjedna Italija
U Italiji se diže poprilična buka oko mnogobrojnih koncesionara koji svoje ležaljke i stolove na plažama smatraju ugostiteljskom tradicijom koja se prenosi s koljena na koljeno, s obitelji na obitelj. Prikazujući gospodarsku namjenu kao kulturnu tradiciju ugostitelji pokušavaju dobiti rat protiv ekoloških aktivista i Grada Rima.
Temu ’’Koncesionar – zaštitnik hrvatskog obalnog pojasa’’ obrađuje Andrea Beader u sklopu programa ”Čovječanstvo na raskrižju: Hrvatski otoci na putu prema zelenoj tranziciji” sufinanciranog sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija.
.
Talijanski regulatorni okvir za koncesije za plaže prilično je složen
Svakog ljeta milijuni Talijana hrle na plaže duž obale poluotoka i na tisuće privatnih kupališnih klubova koji su sastavni dio odmora. Ipak, ‘lidosi’ ili klubovi na plaži, posebno zaokupljaju i rimske parlamentarce i ekološke aktiviste jer izbija nova polemika oko vladinih reformi za otvaranje koncesija na talijanskim morskim obalama.
Nakon godina pritiska iz EU-a, talijanska višestranačka koalicijska vlada pristala je staviti na natječaj talijanske privatne plaže do siječnja 2024., a reforma je prošla kroz Senat ovog svibnja. To znači da će biti javnih natječaja za iznajmljivanje ovih unosnih plaža, kao i drugih obala duž jezera i riječnih obala zemlje. U novom “ratu na plaži” koji bi se mogao opisati kao sukob na više frontova, Rim se sada našao kako se brani od nezadovoljnog lido lobija i otvorenih boraca za zaštitu okoliša u neurednoj borbi oko budućnosti talijanske obale.
.
Intervencije Europske Unije
Nakon intenzivnih intervencija Europske komisije protiv nekoliko talijanskih zakonodavne radnje, dugi se niz godina provodi niz korektivnih mjera koje se preklapaju, počevši od izvornog regulatornog okvira ”Talijanski navigacijski kodeks” pa sve do ”Zakona delegiranja ovlasti vladi da pregleda i reorganizira pravni okvir za davanje u koncesiju pomorskog, jezerskog i vodnog dobra u državnom vlasništvu za turističko-rekreacijske namjene” kojim se iz zakonodavnog okvira izuzima automatsko obnavljanje koncesije.
Reguliranje ove teme uključuje nekoliko pitanja, koja su jednako važna kao i njezina ekonomska važnost utjecaj unutar turističke industrije.
.
Rat za koncesije na plažama
Želimo da naš rad bude prepoznat’: Talijanski kupališni klubovi drže se svojih plaža Kupališta ili “stabilimenti balneari” duga su tradicija u Italiji. Uglavnom pod obiteljskim nadzorom i prenoseći se s jedne generacije na drugu, njihovi redovi stolica, suncobrana i drvene kolibe jarkih boja postali su nepogrešivo obilježje talijanske obale. Za neke su simbol poslijeratnog gospodarskog oporavka zemlje i sinonim za “la dolce vita”.
Ali slatki život dolazi i sa slanijom cijenom – pristup sadržajima kupališnih klubova u prosjeku iznosi 20-30 eura dnevno, a može biti i do 150 eura za ekskluzivnije objekte.
Posljedično, takva su kupališta uz more rutinski kritizirana jer su postala sve nedostupnija prosječnoj talijanskoj obitelji i zbog toga što su držala obalu zemlje poput gušenja. Zauzimaju gotovo polovicu njegovih plaža i uklanjaju svaku mogućnost konkurencije. Čak i pronaći ležaljku i suncobran za iznajmljivanje u samim objektima može biti izazov jer su cijeli redovi često rezervirani za redovne posjetitelje.
____________
Autor: Andrea Beader
Naslovna fotografija: user32212 from Pixabay