Najudaljenije otočje Jadrana skriva svijet osame, divljine i nevjerojatnih prirodnih priča koje odolijevaju vremenu.

Ako postoji mjesto na Jadranu gdje se svakodnevni ritam potpuno zaustavlja, to je Palagruža. Službeno nenaseljena, a ipak s povremenim „stanarima“ – svjetioničarima, meteorolozima i hrabrim ribarima iz Komiže – ova stjenovita skupina otoka zauvijek ostavlja dojam svijeta izvan vremena. Od najbližeg naseljenog otoka dijeli je čak 59 kilometara, što znači da je osama ovdje zajamčena.
Oaza osame i divljine
Velika i Mala Palagruža okružene su nizom dramatičnih hridi i grebena s osebujnim imenima poput Kamika, Galijule ili Pupka. Ekstremni vremenski uvjeti i trošne stijene pojačavaju osjećaj divljine, dok činjenica da Palagruža s prosjekom od tek 300 milimetara kiše godišnje drži titulu najsušnijeg mjesta u Hrvatskoj potvrđuje njezinu surovost.
Ipak, upravo u toj surovosti priroda je stvorila pravi mali svijet. Na otoku raste oko 260 biljnih vrsta, od kojih su četiri endemske – među njima i palagruški kupus koji ne postoji nigdje drugdje. Jedinstvene gušterice i rijetke ptice poput sivog sokola i gregule dodatno potvrđuju posebnost ovog otočja.
Tragovi prošlosti u kamenu i legendama
Palagruža nije samo prirodni fenomen nego i povijesna riznica. Arheološki nalazi otkrivaju naseljenost staru više od 9.000 godina. U srednjem vijeku ovdje je postojao samostan, a kroz antičke zapise Palagruža se povezuje s mitovima o Diomedu. Pomorcima je stoljećima služila kao nezaobilazna orijentacijska točka na putu preko Jadrana, a njezino ime pojavljuje se na starim pomorskim kartama još od 14. stoljeća.
Raj za istinske avanturiste
Danas Palagruža ostaje skriveni dragulj za one koji žele doživjeti Mediteran u njegovom najčišćem obliku. Umjesto kafića i gužve, ovdje vas čekaju samo more, stijene, miris soli i šapat vjetra. S vidikovca svjetionika pogled se u vedrim večerima pruža sve do snježnih vrhova Apenina. More oko otoka i danas je poznato kao jedno od najbogatijih ribljih područja Jadrana, a stoljetna regata ribarskih barki čuva tradiciju života s morem.
Palagruža nije destinacija za svakoga, ali oni koji se odluče iskoračiti iz svakodnevice i kročiti na ovu usamljenu hrid, naći će nagradu u iskustvu potpune slobode. Ovdje vrijeme stoji, a priroda ponovno dobiva glas.
Izvor: vecernji.hr / Linda Šantak
Naslovna fotografija: Adam Sporka – Flickr: Towards the Lighthouse of Palagruža