Jedna lijepa vijest za otok Šoltu: Šoltanski čakavski govori prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara dobili su status nematerijalnog kulturnog dobra.
Projekt kojeg su u suradnji proveli dr.sc.Filip Galović i Kulturno-informativni centar otoka Šolte dobio je svoj status i zaštitu od Ministarstva kulture Republike Hrvatske koje je prepoznala vrijednost šoltanske baštine, ali i kapacitete otoka koji vrijedno rade na očuvanju kulturne baštine.
Dr. sc. Filip Galović, mladi jezikoslovac, dijalektolog, doktorirao je upravo s temom o šoltanskim čakavskim govorima: ”Fonologija i morfologija čakavskih govora otoka Šolte”. Spomenuti je objavio petnaestak znanstvenih radova u hrvatskim znanstvenim časopisima, desetak radova dijalektološke problematike u ostalim hrvatskim časopisima, nekoliko prikaza u tuzemnim i inozemnim časopisima, uredio nekoliko čakavskih knjiga te objavio popratne uredničke tekstove, kao i prateće tekstove u zasebnim knjigama.
Koliko je vremena trebalo i koja su naselja/ govori istraženi za doktorat?
“Istraživanje za potrebe doktorske disertacije trajalo je intenzivno oko tri godine u niz navrata. Bilo je odlučeno da će se istražiti šoltanski čakavski govori, dakle: Donje Selo, Srednje Selo, Grohote, Rogač, Gornje Selo i Stomorska. Govor Maslinice nije bio uključen u istraživanje jer je on štokavski – riječ je o doseljeničkome štokavskome idiomu (kao što je to govor Račišća na Korčuli, Sućurja na Hvaru) mada je i ondje danas registrirano nešto čakavskih crta upravo zbog bliskosti s čakavcima, a nije bio istražen ni govor Nečujma, koji je pretežito apartmantsko, turističko naselje. Isto tako, potrebito je reći, naselja Grohote i Rogač imaju gotovo jednak govor jer je Rogač novije naselje, ”luka Grohota” i većinom je naseljeno Grohoćanima.”
Kako se provode ta terenska dijalektološka istraživanja?
“Svaki dijalektolog odlučuje o pristupu. Postoji, naime, opsežan upitnik koji je pohranjen u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, pa se često poseže za njime. Isto tako, dio dijalektologa sastavi zaseban upitnik u svrhu određenoga istraživanja. Na šoltanskome sam terenu koristio obadva, ali pored njih najviše sam se oslanjao na slobodne razgovore s kazivačima. Jest da je ovaj posljednji način ”sporiji” i treba dosta i dosta razgovora s konzultantima, no tada je građa najvjerodostojnija i obilata. Na terenu se građa ili zapisuje ili snima, te se potom ispisuje, akcentira, izdvajaju se određene osobine govora itd.”
Što se u razgovorima najčešće Šoltane pitalo? Kako su Šoltani reagirali?
“Teme su odista raznolike. Često zavise o tome čime se govornik bavio u prošlosti, o njegovim afinitetima i sl. Tako su Šoltani potanko pričali o poljoprivredi, vinogradarstvu, maslinarstvu, o poslovima oko japjenica, o starim vjerovanjima, o nekadašnjim običajima o Božiću, Novoj godini, Uskrsu, o starinskim plesovima, o bratovštinama, o crkvenim pobožnostima, o pripremanju određenih vrsta jela, o smiješnim i zabavnim događajima iz života, o iseljavanju u druge zemlje, o načinu života nekoć i sada, i o raznim drugim temama. Šoltani su, to valja istaći, veoma otvoreni, gostoljubivi, susretljivi, spremni na razgovor. Vole pričati i vole podijeliti ono što znaju. Veoma sam ugodne razgovore s njima vodio.”
Bude li i nekih smiješnih događaja?
“Naravno (smijeh). Evo, nedavno sam u Srednjem Selu ispitivao jednu stariju kazivačicu neka usmjerena pitanja, pa kažem ”Kad pop ide blagoslivjat kuće, onda nosidu ono ča zadimidu po kući, kako se to zove?”. A ona na to: ”Ne nosu više tamjan, sada nosu samo kese za pineze”. Ili kad smo već kod novaca, pitao sam jednu u Donjem Selu ”Koji je naziv za čovika koji nevojno žive, koji nima pinez?” na što ona dobro kaže ”siromah”; a ja dalje pitam ”A kako se reče za onega ča ima puno pinez” (naravno, mislio sam da mi kaže ”bogataš/ bogatun”), a ona na to brzo uzvrati: ”Oti je pokre sve pa jema”. Mnogo je smiješnih situacija…”
Bi li bilo teško sastaviti ”Rječnik šoltanskih čakavskih govora”?
“S obzirom na spomenute okolnosti u čakavskim govorima otoka Šolte, gdje je složeno akcenatsko stanje, gdje ima nekih jezičnih inovacija, gdje je dosta različitosti između pojedinih govora, to iziskuje i više vremena i rada. No, jasno je, rječnik se zasigurno ne radi preko noći. Tu je nužan predan, dubinski, terenski i znanstveni rad u cijelosti. Kako naglasih, niz je rječnika prisutno na okolnim prostorima, no isto tako i niz rječnika različite kakvoće. Jedno su amaterski popisi riječi, a drugo su popisi riječi i rječnici obrađeni na onaj način koji struka traži.”
Vjerujemo kako će KIC Šolta u skoro vrijeme krenuti u pripremne radnje za izradu šoltanske gramatike i šoltanskog riječnika, također u suradnji s dr. Galovićem koji je velik dio svog znanstvenog opusa posvetio upravo otoku Šolti.
Izvor: Općina Šolta
Foto: Ilija Veselica Photography