Ante Ivčević s Visa uspio je revitalizirati autohtonu vinovu lozu Palagružonku. Cijeli proces trajao je čak 15 godina, a zajedno s bratom odlučio je revitalizirati i druge autohtone loze
Ante svakodnevno posjećuje, njeguje i brine o lozi koja je preživjela oluje, suše i odrone koji su prije nekoliko stoljeća zatrpali benediktinski vinograd na Palagruži.
“Nakon deset godina uspio sam stvoriti ovaj jedinstveni vinograd od tisuću trsova koji ne postoji nigdje drugdje na svijetu jer je dokazano da Palagružonke nema nigdje”, ponosno je rekao Ante.
Specifična genetika očuvala je lozu
Ante ističe da je loza očuvana zahvaljujući njezinoj specifičnoj i jedinstvenoj genetici koja joj omogućuje preživljavanje čak i u najtežim sušama. Na Palagruži, dodaje, godišnje padne oko 200 litara kiše, dok je prošle sušne godine na Visu palo 300 litara.
“Njoj je bilo kao da se ništa nije dogodilo, čak je bila izvanredna u pogledu rodnosti i kvalitete. Dakle, u budućnosti bi mogla prevladati druge sorte u ovim ekstremnim uvjetima. Također je prilično otporna na određene bolesti. Došla je s Palagruže, koja je drugačiji mikrolokacija s drugačijim bolestima, pa se morala prilagoditi i plijesni, peronospori i drugim specifičnim uvjetima”, objasnio je Ivčević.
Vino je također specifično, potpuno suprotno dalmatinskim bijelim vinima. Lagano je, s većom kiselinom, svježeg okusa i voćnih aroma. Teško ga je usporediti s mnogim kontinentalnim vinima. Jedinstveno je kao i sama loza.
Odlučio je revitalizirati i druge autohtone sorte
Ante neće stati samo na Palagružonki. Odlučio je, zajedno s nekoliko vinogradara i vinara, revitalizirati i druge autohtone sorte s otoka Visa.
Nema ih drugdje, vrijedan su kapital, ali je važno raditi pametno i biti uporan.
„Moj prijatelj Lipanović je posadio Palanušu, tu je Crljenak Viški, Krstičevica. To su sve stare sorte koje su nestajale. Imamo Viški Crljenak koji se razlikuje od Kaštelanskog, malo je drugačiji genetski, ali je vrlo star i mi ćemo ga revitalizirati. Imamo prednost s ovim sortama koje se ne mogu pronaći nigdje drugdje, objasnio je Ivčević.
Vino Karstičevice koje se nekada pilo samo za krštenje njihov je novi projekt
Revitalizacija Karstičevice, također stare i zaboravljene sorte, novi je projekt Ivčevića kojeg vodi njegov mlađi sin Frane.
“Naziv Karstičevice je zbog toga što se njezino vino nekada pilo samo za krštenje, a od nje se, naravno, radi prošek jer može dugo ostati na lozi. Može rasti na samom kamenju, ne treba puno zemlje, grozd vrlo dobro opstaje. Može izdržati, stari su govorili gotovo do 12 mjeseci jer ima tvrdu kožicu i ništa joj ne može naškoditi”, kako kaže Frane Ivčević.
Proces je isti kao kod Palagružonke. Najmanje deset do dvanaest godina upornog rada do prvog vina.
Bitno im je sačuvati naslijeđe
I to malo tko želi raditi, danas ljudi odlaze u rasadnike, uzmu određeni broj cijepova i zasade vinograd. Ovo nije baš isplativo, ali priča je tu i želimo sačuvati naše naslijeđe. Želimo nastaviti tradiciju da ne bude zaboravljena. Želimo u budućnosti stvoriti kolekciju starih sorti na otoku Visu kako se one nikada ne bi zaboravile, dodao je Frane Ivčević.
__________________________________
Autor: HRT
Fotografija: Unsplash, Geopark Vis