Budućnost Europe ovisi o odlukama koje donose pojedinci i političari. Posebice, to vrijedi za područje obnovljivih izvora energije.
Prema izvještaju Europskog ekološkog ureda (European Environmental Bureau) objavljenom u srijedu, 24. srpnja, potrebe EU za kopnenim vjetroelektranama i solarnom energijom mogu se zadovoljiti bez ugrožavanja proizvodnje hrane ili napora za zaštitu prirode. Međutim, uspjeh ovog plana ovisi o odlukama koje donose pojedinci i političari.
Korištenje zemlje
Sa Zelenim planom u središtu diskusije, korištenje zemlje postala je iznimno “vruća” tema. Postoje oprečna mišljenja oko toga treba li zemljište koristiti za proizvodnju hrane, generiranje obnovljive energije ili zaštitu prirode.
Novi izvještaj Europskog ekološkog ureda (EEB) tvrdi da u Europi ima dovoljno prostora za sve ove ciljeve. Naravno, ako se donesu ispravne odluke. Izvještaj pod nazivom “Zemljište za Obnovljive Izvore Energije” procjenjuje da vjetroelektrane i solarne instalacije, koje se prostiru na samo 2,2 % zemljišta EU, mogu isporučiti nula emisija. Također, mogu omogućiti potpuno obnovljivi energetski sustav do 2040. godine.
Sinergija poljoprivrede i obnovljive energije
Cosimo Tansini, glavni autor izvještaja, ističe da nema razloga vjerovati da će obnovljivi izvori energije biti prepreka proizvodnji hrane i obnovi prirode. Analiza pokazuje da unutar EU, čak i kada se izuzmu produktivna poljoprivredna zemljišta i ključna područja bioraznolikosti, ostaje dovoljno prostora za vjetroelektrane i solarne instalacije.
Međutim, situacija se može razlikovati između pojedinih zemalja. Primjerice, Italija i Njemačka će morati uvoziti energiju od svojih susjeda.
Izvještaj prepoznaje potencijal za integraciju poljoprivrede s vjetroelektranama i solarnim panelima na istom zemljištu. Pored ovih ‘dvostrukih upotreba’, oko 10 % poljoprivrednog zemljišta u EU zadovoljava definiciju ‘visoke ili vrlo visoke degradacije’. Takva neproduktivna zemljišta, koja su u riziku od napuštanja od strane poljoprivrednika, idealna su za instalacije vjetroelektrana i solarnih panela.
Zagonetka biomase
Izvještaj uglavnom ne priča o tome kako europska zemljišta mogu istovremeno podržati proizvodnju biomase i biogoriva. Trenutno se 2,7 % zemljišta EU koristi za proizvodnju industrijskih usjeva, uključujući bioenergiju.
Mnoge prognoze, uključujući nedavno modeliranje Europske komisije za ciljeve klimatske politike do 2040. godine, predviđaju povećanu potrebu za zemljištem za apsorpciju ugljika iz atmosfere. Isto tako, i proizvodnju biogoriva za sektore koji se teško dekarboniziraju.
Studija iz 2023. godine koju je provela Europska agencija za okoliš istražila je ovu “zagonetku biomase”. Ipak, nije mogla ponuditi konačna rješenja. Tansini je napomenuo da je bilo praktične potrebe da se ograniči opseg analize.
Svakodnevne odluke
Scenarij ‘Kompatibilan s Pariškim Sporazumom’, na koji se Tansini poziva, također se oslanja na pretpostavljene promjene u ponašanju, poput smanjenja zračnog prometa za 17 % i smanjenja energetske potražnje daleko iznad trenutnih ciljeva EU.
Ove promjene u načinu života mogle bi smanjiti potrebu za obnovljivom energijom i osloboditi više zemljišta. Na primjer, 2,5 % ukupnog zemljišta EU danas se koristi za proizvodnju hrane za životinje. Smanjenje konzumacije mesa smanjilo bi ovu potrebu.
Tansini priznaje da su nalazi izvještaja zahtijevali promjene u načinu života, “ali ne toliko kao drugi izvještaji”, te je rekao da su njihovi nalazi “više oslonjeni na tehnološku efikasnost”.
Izvještaj uzima u obzir lokalno protivljenje vjetroelektranama i solarnim instalacijama predviđanjem ‘zaštitnih zona’ oko stambenih i industrijskih područja. Tamo se obnovljivi izvori energije neće moći postaviti, te isključuje instalacije u zaštićenim područjima koja mogu biti atraktivna za turiste.
Tansini priznaje da to možda neće biti dovoljno, navodeći primjer talijanske zabrane solarnih panela na poljoprivrednim zemljištima, što je nazvao “političkim simbolizmom”. Međutim, inzistira da će rano uključivanje lokalnih zajednica omogućiti dovoljnu obnovljivu kapacitetu.
Sveobuhvatan pristup
Visok nivo politike također je ključan za energetski prijelaz. Tansini ističe da je potreban “sveobuhvatan” i “integriran” pristup, “inače, kapacitet obnovljivih izvora energije možda neće biti dovoljan da se postigne klimatska neutralnost na vrijeme”.
Kao primjer, naveo je interes političara za vodik, napominjući da će to zahtijevati veće korištenje obnovljive energije, što “će zauzeti više zemljišta za manje efikasnu upotrebu energije i može izazvati probleme s lokalnim zajednicama ili prirodom”.
_____________________________________
Izvor: euractiv.com
Naslovna fotografija: Image by Markus Distelrath from Pixabay