Kalvarija je postala jedan od najvažnijih projekata održivog gospodarenja otpadom u Malom Lošinju.
U posljednjih deset godina Grad Mali Lošinj pokrenuo je ambiciozan plan preobrazbe – od kontrole ulaza i gradnje reciklažnog dvorišta do uspostave aktivnog otplinjavanja i zatvaranja prostora. Kronologija projekta pokazuje koliko je odlučnosti i suradnje bilo potrebno da se jedno odlagalište pretvori u priliku za lokalnu zajednicu. Ovaj projekt potvrđuje da odlagalište ne mora biti teret, već prilika za očuvanje prirode i lokalni razvoj. Od 2025. slijedi ključna faza – sanacija, ozelenjivanje i dugoročni monitoring.
Povijest i razvoj odlagališta Kalvarija
Već 2015. godine Grad je krenuo u sustavno planiranje sanacije odlagališta. Počelo se s izradom elaborata i prijava za financiranje iz EU fondova. Do 2018. izgrađena je ulazno-izlazna zona s vagom i nadzornom kućicom, što je omogućilo digitalnu evidenciju otpada i kontrolu pristupa. Godinu dana kasnije, otvoreno je reciklažno dvorište gdje su stanovnici mogli besplatno odložiti papir, plastiku, metal i glomazni otpad. Uz to su održane edukacije za poticanje odvojenog prikupljanja.
U godinama 2020. i 2021. projekt je napredovao uvođenjem pretovarne stanice za privremeno skladištenje otpada i izgradnjom sortirnice – jedne od prvih takvih na hrvatskim otocima. Paralelno se planira i kompostana koja će preradom biootpada dodatno smanjiti količine otpada na Kalvariji.
Ove godine kreće završna faza – sanacija, ozelenjivanje i postavljanje sustava monitoringa tla, zraka i voda koji će trajati najmanje 30 godina.
Tehnički sustavi i zaštita okoliša na odlagalištu
Ključni dio sanacije je sustav završnog pokrovnog sloja. Odlagalište će biti prekriveno višeslojnim pokrovom, koji se sastoji od geo-membrane, sloja gline, drenažnog sloja i humusa. Ovaj sustav sprječava prodor kišnih voda i stvaranje dodatnih procjednih voda, a također smanjuje emisije plinova i neugodne mirise. Takav način zatvaranja jedan je od standardnih elemenata sanacije u EU, no na hrvatskim otocima još je relativno rijedak primjer najbolje prakse.
Za zaštitu podzemnih i površinskih voda predviđen je sabirni bazen za procjedne vode. Ovaj bazen omogućava kontrolirano pražnjenje i kontinuirani monitoring kvalitete voda u okolici. Na taj način projekt štiti okoliš i zdravlje građana.
Dugoročni monitoring i rekultivacija
Još jedna važna mjera jest višegodišnji monitoring koji će trajati najmanje 30 godina. Program će pratiti kvalitetu tla, kakvoću podzemnih i površinskih voda, emisije plinova i stabilnost terena. Ova dugoročna briga jasno pokazuje da ovaj projekt ima trajnu odgovornost prema zajednici i prirodi.
Osim tehničkog zatvaranja, u planu je i rekultivacija i ozelenjivanje prostora. Sadnjom trave i autohtonih biljaka sanirani prostor će se uklopiti u krajolik, smanjiti eroziju i povećati bioraznolikost, ali i estetsku vrijednost. Time Kalvarija postaje novi zeleni prostor, koji je nakon desetljeća otpada vraćen prirodi i ljudima.
Odlagalište kao prilika za zajednicu
Život na otoku traži posebnu brigu o prirodi. Kalvarija je dokaz da je promjena moguća te da je svaki pojedinac dio rješenja. Sanacija Kalvarije nije samo tehnički projekt, nego simbol nove vizije otoka gdje otpad nije teret, nego resurs, a okoliš temelj zajedničkog blagostanja.
Ključni izazovi u godinama koje dolaze bit će povećanje reciklaže, odvojeno prikupljanje biootpada, edukacija svih stanovnika i turista te stabilno financiranje sustava gospodarenja otpadom. Uspjeh ovog projekta ovisi o svim pojedincima – od građana do institucija jer se samo tako može graditi održiva budućnost Malog Lošinja.