17. lipnja 2020. godine u prostorima zadruge na Silbi održana je prezentacija predinvesticijske studije za izgradnju desalinizatora s fotonaponom, izrađene u suradnji Fakulteta strojarstva i brodogradnje i Pokreta Otoka
Prezentacija je prošla u ugodnoj atmosferi i razgovoru s mještanima, koji su i podržali predstavljeno rješenje pitanja vodoopskrbe svog otoka.
.
Studiju je izradio Fakultet strojarstva i brodogradnje (Sveuličište u Zagrebu) u suradnji s Pokretom Otoka i lokalnim stanovništvom
Izrada studije je dio projekta PROSEU, financiranog od strane Europske Komisije, unutar programa Obzor 2020. čiji je cilj promocija obnovljivih izvora energije unutar Europske energetske unije, kroz model potrošača s vlastitom proizvodnjom (engl. prosumers). Potrošač s vlastitom proizvodnjom je u osnovi aktivni korisnik energije iz obnovljivih izvora, koju proizvodi (engl. producer) i ujedno konzumira (engl. consumer)..
Hrvatski partner na PROSEU projektu je istraživačka grupa Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš, Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu (UNIZAG FSB), čiji su članovi i autori ove studije. U izradi studije također su sudjelovali članovi mreže otočana pod nazivom Pokret otoka koja djeluje na području Republike Hrvatske.
Ako niste bili u mogućnosti sudjelovati fizički na prezentaciji, cijelu snimku možete pogledati na poveznici.
.
Problem vode
Silba je mali otok u administrativnom sastavu Grada Zadra koji broji oko 300 stalnih stanovnika. Jedan od njihovih većih problema je kontinuirana i sigurna opskrba vodom. Na otoku ne postoji izvor pitke vode te se voda Silbenjanima isporučuje brodom vodonoscem, a 1m3 pitke vode plaćaju oko 7,72 kn (cijena u 2020. godini). Međutim, stvarna cijena isporučene vode je 75,72 kn/m3 zbog visoke cijene prijevoza vodonoscem, a ta razlika se nadoplaćuje iz državnog proračuna RH za osobe koje prebivaju na otoku dok su osobe bez prebivališta i pravne osobe dužne plaćati stvarnu cijenu. Osim visoke cijene vode koju plaćaju svi porezni obveznici, dodatne troškove čine gubici vode koji dosežu cca 20% u sekundarnoj vodoopskrbnoj mreži, obzirom da je mreža na Silbi dotrajala. Naime, na Silbi postoje četiri velika spremnika vode (vodospreme) ukupne zapremine 950 m3, spojenih na sekundarnu mrežu putem koje se voda isporučuje u manje spremnike (gusterne) u privatnom vlasništvu. Veliki problem je i sezonalnost tj. oscilacija u potrošnji vode jer je Silba, kao gotovo svi otoci, orijentirana na turističku djelatnost. Prema podacima koji su nam dostupni, tijekom sezone na Silbi prosječno boravi oko 5 000 ljudi, što čini povećanje broja potrošača vode za cca 1600%!
Na kontinuitet i sigurnost opskrbe pitkom vodom uvelike utječe i činjenica da vodonosac ne isporuči svaki put dovoljnu količinu naručene pitke vode, u mjeri koliko dopušta kapacitet vodosprema na Silbi, obzirom da isti vodonosac opskrbljuje vodom i druge otoke u zadarskom arhipelagu. U razgovoru s lokalnim stanovništvom, kao i s predstavnikom poduzeća Vodovod d.o.o. Zadar, došlo se do procjene da se na otok u periodu od 1. siječnja do 1. svibnja dopremi cca. 700 -1,000 m3 pitke vode, dok se u periodu od 1. svibnja do 1. listopada dopremi cca. 6,000 – 8,000 m3 pitke vode (ovisno o vremenu i količini oborina u tom periodu).
.
Cilj studije
Glavni cilj studije je predložiti scenarije razvoja samoopskrbe otoka Silbe pitkom vodom koju bi otočani koristili za vlastite potrebe, kao i za potrebe u turističkom sektoru te proizvodnju vlastite električne energije. Kao konkretno i održivo rješenje problema na Silbi studijom se predlaže postavljanje desalinizatora u kombinaciji s fotonaponskom elektranom koja bi služila za pokrivanje energetskih potreba desalinizatora te prodaju viška električne energije u mrežu ili akumuliranje viška energije u baterijama. Uz postavljanje postrojenja, izgradio bi se i dodatni spremnik vode i obnovila sekundarna vodoopskrbna mreža. Za tu namjenu već postoji građevinska čestica ukupne površine od 21,060 m2, koja je prostornim planom Grada Zadra predviđena za svrhu desalinizatora, a nalazi se na jugoistočnoj strani otoka
.
Što je desalinizacija?
Desalinizacija je proces uklanjana soli i minerala iz morske, bočate ili riječne vode. Postoje dvije metode procesa obrade, a u slučaju malih i udaljenih sredina, poput Silbe, pogodna je membranska tehnologija desalinizacije. Ukratko i laički objašnjeno, radi se o procesu u kojem se voda pumpa i pod tlakom provodi kroz polumembrane koje razdvajaju sol/minerale i vodu te na taj način na jednoj strani ostaje sol, a čista voda prolazi u iduće procese, nakon kojih je spremna za upotrebu. Nakon kompletnog procesa, voda je filtrirana, očišćena od bakterija, mikroorganizama, soli i primjerenog je pH indeksa.
Studija je navela nekoliko scenarija i kombinacija za rješavanje problema.
.
1. Scenarij A – off-grid fotonaponska elektrana i desalinizator
Prvo rješenje predlaže fotonaponsku proizvodnju električne energije sa vlastitom baterijom za pohranu viška električne energije i instalaciju desalinizatora za proizvodnju pitke vode te eventualna zamjena sekundarne vodoopskrbne mreže. Prema detaljnim izračunima proizvodnje električne energije temeljem meteoroloških uvjeta prošlih godina i uzetim podacima o potrošnji vode i količini kiša, došli smo do zaključka kako bi se moglo proizvoditi i više vode nego je potrebno po glavi stanovnika. Naime, po brojkama u cijeloj Hrvatskoj, mjesečno prosječna osoba potroši 4,5 m3 vode, dok će se na Silbi moći proizvoditi 4,7 m3 po osobi u periodu van sezone putem desalinizatora. Uzevši u obzir trenutne raspoložive podatke, slijedi da je mjesečna potrošnja pitke vode dovezene vodonoscem na otoku Silbi u periodu siječanj-travanj i listopad-prosinac oko 0.40 m3 po glavi stanovnika, što je daleko ispod prosjeka. U periodu jesen-zima-proljeće otočani na otoku skupljaju kišnicu u gusterne i tako ne ovise o vodi iz vodonosca. Ovim rješenjem će se i tijekom sezone moći proizvoditi i više vode s obzirom na povećan broj sunčanih sati. Za ljetni period povećanog trošenja vode, planirano je dodatno instalirati spremnik od 500 m3 kako bi se zadovoljila tražena količina vode.
.
2. Scenarij B – on-grid fotonaponska elektrana i desalinizator
Drugo predloženo rješenje je on grid fotonaponska elektrana s proizvodnjom vode u desalinizatoru što znači da se neće koristiti baterija za pohranu viška električne energije već se višak predaje u lokalnu elektroenergetsku mrežu. Maksimum električne energije predane u elektroenergetsku mrežu postiže se u proljetnim i jesenskim mjesecima kada ne postoji značajna potreba otočana za pitkom vodom, a istovremeno dozračena sunčeva energija je relativno visoka. U ljetnim mjesecima nema značajne predaje električne energije u mrežu jer fotonaponska elektrana radi s ciljem proizvodnje dostatne količine pitke vode.
Oba rješenja su predložena sa i bez zamjene postojeće sekundarne vodoopskrbne mreže. Međutim, s njom bi otočani vodu iz desalinizatora plaćali 30 % jeftinije od cijene bez nje. Zamjenom vodoopskrbne mreže i uvođenjem novih pumpi koje bi stalno pumpale vodu, ne bi dolazilo do velikih gubitaka od 20% kao što je trenutno slučaj. Realizacijom jednog od predloženih scenarija kvaliteta života na Silbi bi se značajno povećala.
.
Isplativost
Oba scenarija su isplativa, ali nešto je povoljniji on-grid scenarij (sa i bez zamjene vodoopskrbne mreže) jer ne uključuju početnu investiciju za instalacijom i kupnju baterije za pohranjivanje viška električne energije. Sama cijena vode iz desalinatora bi bila konkurenta cijeni vode koja se isporučuje brodom vodonoscem, sa velikom prednošću jer bi bila uvijek dostupna i u većim količinama, a ušteda subvencije koja se isplaćuje iz državnog proračuna za isporuku pitke vode značajna.
Kao glavni rizik za provedbu ovog projekta prepoznata je visoka cijena investicije u desalinizator, fotonaponsku elektranu, izgradnju dodatnog spremnika i obnovu vodovodne mreže. Za nadilaženje ovog rizika Pokret Otoka, u suradnji sa Zadrugom za etično financiranje, predlaže tzv. crowdfunding poslovni model.
Opskrba vodom iz desalinizatora na otoku Silbi donijela bi mu status samoodrživosti i ekološke osviještenosti zbog smanjenja emisija ugljikovog dioksida korištenjem fosilnih goriva. Osim direktne koristi od upotrebe vode u privatne i turističke svrhe, proizvodnja vlastite vode donosi nove mogućnosti i prilike. Samoopskrba vode osigurala bi veću fleksibilnost otočana pri popunjavanju njihovih smještajnih kapaciteta, čime bi se na otoku mogla produžiti turistička sezona i time ostvariti veći prihodi. Uzevši u obzir da je u modernom turizmu jedan od značajnih faktora inovativnost, integracija obnovljivih izvora energije s proizvodnjom vode i električne energije brendiralo bi Silbu kao zajednicu koja promovira održivi razvoj i okreće se pametnim, zelenim rješenjima. Osim bavljenja turizmom, otočani bi se u većoj mjeri mogli orijentirati i na razvoj poljoprivrede, čije bi autohtono porijeklo i kontrolirana proizvodnja bili također na cijeni,ali sveukupno bi doprinijelo i sigurnosti opskrbe hranom cijelog otoka.
Kompletnu studiju sa svim izračunima, grafovima i detaljnim objašnjenjima potražite OVDJE.
__________
Autor: Mirna Dalić
Fotografija: www.pixabay.com