Do naselja Papranica nije provučena elektroenergetska mreža niti vodovodne cijevi, iako kroz naselje prolazi visokonaponski električni vod koji vodi do centra mjesta Silba. U naselju je sagrađeno 15 – 20 kuća, a većina ih se koristi u ljetnoj sezoni, tek u poneku dođu vlasnici tijekom drugih godišnjih doba - prenosi zgradonacelnik.hr
Svaki od objekata u naselju električnu energiju dobiva iz solarnih panela na vlastitim krovovima. Točnije, svaka kuća ima svoju solarnu elektranu, solarne kolektore za toplu vodu ili primitivniji način – sunčane bojlere (crno obojeni rezervoar vode).
Izgradnja naselja je započeta 80-tih godina prošlog stoljeća, a tadašnji stanovnici koristili su plinske hladnjake za hranu i šterike ili svijeće za rasvjetu.
Kako bi dobili pristup električnoj energiji devedesetih godina prošlog stoljeća, neposredno poslije Domovinskog rata, započela je instalacija prvih malih solarnih elektrana. Možda je nekad postojao interes za priključivanje na HEP-ovu mrežu, no seoska priča kaže da tamošnji stanovnici ne žele da se uvede elektrifikacija kako ne bi došlo do masovne izgradnje.
Filip Granić vlasnik je kuće u naselju Papranica. U njoj je živio njegov otac, a Filip je radio u menadžmentu jedne globalne tvrtke i živio užurbani gradski život. Poslije smrti oca odlučio je više vremena provoditi u kući na Silbi. Uredio je kuću i promijenio život tako da više vremena provodi na otoku. Otišao je iz velike tvrtke, a danas upravlja dvama sidrištima na otoku Silbi i jednim na otoku Premudi.
Njegova je kuća izgrađena 1978. godine. Dvoetažna je, a na svakoj je etaži zasebna jedinica. Njegova se solarna elektrana sastoji od četiri solarna panela s četiri baterije po 1200 Amp-H te ima pretvarač s 12 na 220 V.
Prvobitni solarni sustav na njegovoj je kući izgrađen devedesetih godina, a tad se sastojao od dva panela i manjih akumulatora. Filip je 2015. godine odlučio uložiti u solarni sustav ukupne vrijednosti od oko 25.000 kuna te je uz poticaje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 40 posto sustava sufinancirano bespovratnim sredstvima, pa je tako njegova vlastita investicija iznosila oko 15.000 kuna.
Vijek baterija u sustavu procijenjen je na 10 godina, a od 2015. godine Filipov se sustav nije kvario. Nekoliko ljeta obje su se etaže u obliku dva apartmana iznajmljivale turistima, a samo se jednom dogodilo da je sedmero mladih na punjače uključilo sedam mobitela i nekoliko laptopa pa se sustav urušio, nakon čega ga je Filip drugo jutro resetirao i ponovno je sve radilo kako treba.
Filip u kući ima jedan veliki hladnjak i dva manja. Kuha na plin, ali kaže da bi ulaganjem u dodatne panele, s obzirom na napredak tehnologije u smislu kapaciteta sustava, mogao koristiti i druge uređaje kao što su perilica za rublje, perilica za posuđe i slično.
Filip naglašava da ono što život u kući bez priključka na elektroenergetsku mrežu razlikuje od standardnog života je racionalno korištenje energije, odnosno razmišljanje o količini energije koja se troši, kako se ne bi priključilo više potrošača nego što dopušta izlazna snaga sustava.
Na pitanje o stavu prema uvođenju priključivanja naselja na elektroenergetsku mrežu kaže da je seoska priča točna i da smatra da nema potrebe da se ide ka tome. Prije nekoliko godina u svojoj je kući mogao imati jedan hladnjak i dvije svjetiljke, danas može imati puno više od toga, a uskoro će moći još i više.
Kaže da je smjer u kojem se naselje i dalje treba kretati težnja k energetskoj samodostatnosti te da je, dugoročno gledajući, isplativije ulagati u vlastite solarne sustave. Ono što nacionalnom zakonodavnom okviru nedostaje je omogućiti proizvođaču da proizvedenu energiju vraća u mrežu ili dijeli sa susjedima. Također, da se omogući zajedničko ulaganje u elektranu koja bi napajala objekte u naselju.
Filipov susjed Miro Tomić također provodi nekoliko mjeseci godišnje na Silbi. Često dolazi u proljeće, jesen i ranu zimu, a ljeti dolazi na kraći godišnji odmor.
Njegova je kuća izgrađena 1997. godine, kad su sustavi bili manji i skuplji. Dobivenom energijom održavao se sustav rasvjete i slušao radio. Prvobitni sustavi imali su snagu oko jednog kW. Snaga je tehnološkim napretkom rasla, a danas neki imaju tri faze u objektu.
Njegova je elektrana sastavljena od 12 panela u tri odvojena sustava. Jedan je sustav stariji i služi samo za napajanje hidroforske pumpe za vodu, drugi sustav služi za rasvjetu, a treći sastavljen od sedam panela služi za napajanje uređaja u kući - hladnjaka, perilice za suđe i dr.
Kaže da su stariji sustavi i danas funkcionalni te da se svakodnevno koriste, čak i nekoliko desetaka godina nakon postavljanja, no uglavnom za hidroforne pumpe za vodu. Ako dođe do kvara jednog od sustava oni služe kao rezerva.
Na pitanje dogodi li se kad da vremenske prilike onemoguće rad sustava kaže da se to događa vrlo rijetko i da naoblaka ne smeta sustavu za optimalan rad. Ono što smeta sustavu je niska naoblaka i magla, pogotovo ako traje nekoliko dana, a tada se najbolje razlučuje kvaliteta postavljenih solarnih sustava, odnosno kapacitet baterija. U tom slučaju ukućani koriste energiju racionalno - ne pere se rublje, već se gleda vatra u kaminu i malo TV-a u večernjim satima, tko ima.
Najbitnija stvar kod off grid sustava je konstantno održavanje i nadgledanje rada sustava, uzimajući u obzir vrijeme koje provodimo na otoku. Danas je moguće pratiti rad sustava na daljinu, preko mobilnih aplikacija. U tom smislu nam moderna tehnologija omogućava da iskoristimo ono što nam priroda daje, ali je ujedno i zaštitimo tako da brzo reagiramo u slučaju kvara sustava.
Izgleda da su stavovi stanovnika naselja Papranica vrlo slični i da ih je potreba za snalaženjem natjerala da danas razmišljaju izvan okvira, a u korist im ide napredak tehnologije koji im je već danas omogućio dobre uvjete za život i pristup električnoj energiji.
Možda su kao izdvojeno naselje bez mogućnosti priključivanja na elektroenergetsku mrežu nekada bili zakinuti, ali danas im je to prednost koja im omogućava da uživaju u vlastitoj oazi mira, samo nekoliko minuta laganog hoda od svega što je na otoku dostupno.
__________
Izvor: zgradonacelnik.hr
Naslovna fotografija: TZ Silba
