Sandra Vlašić: ”Oda za mačka i Grad”
Mačak leži na parketu pod sekreterom u kutu sobe. Gledam ga, ne diram ga. Sviđa mi se. Nema uši, neobičan je, rijedak. Mogao bi biti pasmina fold. Žmirnem, žmirne mi nazad. Ljuti se? Ne ljuti se. Pogledom prati autiće kojima se igramo na podu. Ode, vrati se. Ne diram ga, spava danima. Žmirne, opet ode,