Baština je živo tkivo otočnih zajednica, a Ribarski muzej u Vrboskoj njezin je svjetionik, od entuzijazma mještana do europskih ulaganja.
U Vrboskoj je svečano otvorena nova zgrada Ribarskog muzeja, 53 godine nakon njegova osnutka. Ovaj događaj označava važan trenutak za očuvanje ribarske baštine Dalmacije i otoka Hvara. Muzej sada dobiva trajni prostor, suvremeni stalni postav te priliku za cjelogodišnji rad. Obnovu je omogućilo sufinanciranje iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo. Time je Vrboska postala primjer kako lokalna baština može biti temelj održivog razvoja otočne zajednice.
U trajnom domu – novo poglavlje Ribarskog muzeja
Ribarski muzej u Vrboskoj započinje novu fazu djelovanja u novoj zgradi na sjevernoj obali mjesta. Stalni postav sada se smješta u vlastiti prostor, čime se prvi put omogućava adekvatan tretman muzejske građe, kao i sustavan program kroz cijelu godinu. Muzej je sastavnica Muzeja općine Jelsa i čuva bogatu etnografsku zbirku iz druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća.
Predmeti u zbirci dokumentiraju tradicijske ribolovne tehnike, načine obrade ribe i svakodnevicu otočnih ribara. Poseban fokus stavljen je na lov sitne plave ribe, osobito srdele, i na upotrebu svićala – tradicionalnih ferala korištenih za noćni ribolov uz svjetlo borove luči.
Početak u konobi – snaga zajedništva i volonterstva
Muzej je osnovan 1972. u sklopu Centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara. Pokretač je bio Vrbovljanin Antun Ružević, koji je prve muzejske predmete čuvao u vlastitoj konobi. Zajednica je u kratkom roku prikupila brojne eksponate iz dvorišta, potkrovlja i starih kuća. Sve se radilo volonterski, bez financijskih sredstava. Prvi prostor muzeja bio je prizemlje kuće prof. Mate Dežulovića na rivi, gdje je djelovao punih 50 godina.
Pionirski duh i entuzijazam mještana, ribara i lokalnih stručnjaka oblikovali su muzej kao središnje mjesto očuvanja lokalne baštine. U osnivanju su sudjelovali i Niko Duboković te arheolog Mladen Nikolanci, koji su doprinijeli oblikovanju stručnog postava i uspostavljanju suradnje sa strukovnim ustanovama.
Fotografija kao čuvar vremena
Prvi zaposlenik muzeja bio je fotograf Andro Damjanić, poznat kao “bard dalmatinske fotografije”. Njegove fotografije bilježe odnos između urbanog i ruralnog te svakodnevni život otočne zajednice. Njegov rad iz tog vremena postao je sastavni dio vizualnog identiteta muzeja. Kao vodič i čuvar, Damjanić je muzeju ostavio naslijeđe u obliku najpoznatijih fotografija Vrboske iz 1970-ih.
Baština nije samo prošlost, ona je budućnost zajednice
Ribarski muzej u Vrboskoj svijetli kao primjer kako lokalna baština može biti temelj kulturnog, obrazovnog i održivog razvoja. Ulaganje u kulturu nije samo čuvanje prošlosti – to je ulaganje u identitet, turizam i međugeneracijsku povezanost. Svaka otočna zajednica nosi jedinstvenu priču, a kroz ovakve inicijative ta priča dobiva mjesto, glas i publiku.
Izvor: Muzej općine Jelsa