Na Svjetski dan oceana, otočani u Malom Lošinju otkrili kako građanska znanost pretvara svakodnevna opažanja u moćan alat za zaštitu mora i zajednice
Tijekom nedavnog predavanja u Malom Lošinju, povodom Svjetskog dana oceana, otočani su upoznati s pojmom građanske znanosti – pristupa koji omogućuje da svatko od nas, bez obzira na stručnu pozadinu, postane aktivni dionik u prikupljanju znanja i zaštiti okoliša. No građanska znanost nije tek popularni izraz, ona je sve važniji alat održivog razvoja.
Građanska znanost u kontekstu otoka
Građanska znanost označava sudjelovanje građana u znanstvenim istraživanjima – ne kao promatrača, već kao aktivnog suradnika. Ljudi prate promjene u okolišu, bilježe opažanja, prenose lokalne informacije stručnjacima i time postaju dio većeg sustava stvaranja znanja. Na otocima, gdje priroda i zajednica funkcioniraju u neposrednom suživotu, ovakva praksa ima osobit potencijal.
Iskustva s terena pokazuju da građani koji svakodnevno borave uz more mogu prepoznati obrasce koje znanstvenici ponekad otkriju tek naknadno. Promjene u ponašanju morskih sisavaca, neuobičajene pojave algi i drugi događaji koji ugrožavaju stanje okoliša, pa i količine otpada – sve su to informacije koje, ako se sustavno prikupljaju, mogu pridonijeti kvalitetnijem upravljanju prirodnim resursima.
Ovakav pristup ima i širu vrijednost. Građanska znanost nije samo metoda prikupljanja podataka. Ona je društveni proces u kojem se znanje ne stvara samo u laboratoriju, već i u svakodnevici, među sugrađanima, prolaznicima, učenicima, umirovljenicima. Ona uči zajednicu da ne bude samo korisnik prostora, već njegov sukreator.
Zašto je ovo važno za održivost otoka?
Održivi razvoj otočnih zajednica ne može se graditi isključivo odozgo, kroz projekte i politike. On traži sudjelovanje svih dionika, a osobito lokalnog stanovništva. Građanska znanost u tom je smislu važna jer stvara prostor u kojem se znanost i svakodnevni život dodiruju. Kada građani razumiju znanstvene procese, ali i kada znanstvenici slušaju lokalne glasove, tada nastaju rješenja koja su dugoročna i primjenjiva.
U praksi to znači da podaci koje prikupe građani mogu pomoći u oblikovanju lokalnih ekoloških planova, edukacijskih programa u školama ili izradi prijava za projekte iz europskih fondova. Na otocima, gdje su resursi često ograničeni, a okolišni izazovi izraženiji, to može značiti razliku između deklarativne i stvarne održivosti.
Zajednička budućnost kroz znanost kao dijalog
Predavanje u Malom Lošinju nije ponudilo gotova rješenja – ono je otvorilo prostor za razmišljanje. Građanska znanost ne nudi čarobne formule, ali nudi priliku da znanje prestane biti zatvoreno u institucijama i postane dio kolektivnog života zajednice. Kada građani prepoznaju da njihovo iskustvo ima znanstvenu i društvenu vrijednost, tada se počinje mijenjati i način na koji promišljamo okoliš.
Održivi otok nije samo onaj koji štedi energiju ili odvozi otpad. To je otok na kojem ljudi prepoznaju da su dio sustava koji čuva more, bilježi promjene i aktivno doprinosi zdravijem okolišu. Građanska znanost je upravo taj most između znanja i svakodnevice, između osobne odgovornosti i zajedničkog djelovanja.
Znanost i zajednica: ključ održivog razvoja otoka
Naši otoci već imaju sve preduvjete za uspješnu integraciju građanske znanosti – blizinu prirode, jaku zajednicu i volju za učenjem. Ono što sada treba jest podrška: kroz edukaciju, infrastrukturu, umrežavanje i, ono najvažnije, povjerenje da se znanje može stvarati i izvan zidova akademskih ustanova.
Stanovnici otoka ne moraju čekati da promjene dođu izvana. Mogu ih stvarati već danas bilježenjem, suradnjom, učenjem i zajedničkim promišljanjem. Jer održivost ne počinje u uredima, već u svakodnevnom pogledu prema moru.
Photo by Joel Timothy on Unsplash